Isusova muka, smrt i uskrsnuće

uskrs1Kamo god je hodio, činio je samo dobro

Čudan je to bio razgovor, mislim na onaj arkanđela Gabrijela i Joakimove i Anine kćeri Marije u Nazaretu prije nekih dvije tisuće godina. Arkanđeo je obavijestio djevojku Mariju o namislima koje Jahve ima s njom, o tom da bi ona začela, da bi rodila sina kom bi nadjnula ime Isus.

– Kako će to biti, kad ja muža ne poznajem?!

Naime, Marija je bila tek zaručena. Zaručnik njen Josip, iz plemena Davidova i kraljevske loze, samozatajni i dobri mladić, drvodjelja u istom mjestu, sa svojom je zaručnicom čekao da isteče vrijeme zaruka i da sklope brak po židovskom vjerskom običaju.

– Čedo kojeg rodiš začet ćeš po Duhu Svetom, zato će ono biti Sinom Božjim, odpovrnuo je arkanđeo, našto je Marija pristala, a on ju je napustio. Vjerojatno je isti arkanđeo umirio i Josipa kad je ovaj primjetio da je njegova zaručnica trudna i kad je snovao potajno je otpustiti, jer je nije htio izvrgnuti javnom sramoćenju na što je imao pravo.

Slike iz Šamatorja na Cvjetnicu 2008. godine možete pogledati u galeriji ili ovdje!

 

uskrs1Kamo god je hodio, činio je samo dobro

Čudan je to bio razgovor, mislim na onaj arkanđela Gabrijela i Joakimove i Anine kćeri Marije u Nazaretu prije nekih dvije tisuće godina. Arkanđeo je obavijestio djevojku Mariju o namislima koje Jahve ima s njom, o tom da bi ona začela, da bi rodila sina kom bi nadjnula ime Isus.

– Kako će to biti, kad ja muža ne poznajem?!

Naime, Marija je bila tek zaručena. Zaručnik njen Josip, iz plemena Davidova i kraljevske loze, samozatajni i dobri mladić, drvodjelja u istom mjestu, sa svojom je zaručnicom čekao da isteče vrijeme zaruka i da sklope brak po židovskom vjerskom običaju.

– Čedo kojeg rodiš začet ćeš po Duhu Svetom, zato će ono biti Sinom Božjim, odpovrnuo je arkanđeo, našto je Marija pristala, a on ju je napustio. Vjerojatno je isti arkanđeo umirio i Josipa kad je ovaj primjetio da je njegova zaručnica trudna i kad je snovao potajno je otpustiti, jer je nije htio izvrgnuti javnom sramoćenju na što je imao pravo.

Car je August izdao zapovijed da se izvrši popis svega stanovništva u njegovu carstvu, te su Josip i Marija krenuli u grad Davidov, u Betlehem, oko stotinu i pedeset kilometara južno od Nazareta. Na tom je putu Marija rodila. Jer su bili siromašni, i nisu mogli noćevati u gostinjcu, po dolasku trudova sklonili su se u napuštenu štalicu gdje se Isus i rodio. Tu su odmah bili i anđeli i pastiri, malo poslije i Gašpar, Melkior i Baltazar, mudraci i kraljevi s istoka. A onda je opet arkanđeo upozorio Josipa da bježe u Egipat, jer je Herod, saznavši od mudraca za novorođenog kralja, htio ubiti svog konkurenta. Iz Isusva djetinjstva još imamo opisane događaje o prikazanju u hramu, starca Šimuna i proročicu Anu kćer Fanuelovu, koji su nadahnuti rekli o dječakovoj budućnosti, pa ono kad mu je bilo dvanaest godina i kad se za vrijeme jednog hodočašća s roditeljima iz Nazareta u Jeruzalem na tri dana izgubio, i kako su ga u hramu pronašli gdje s mudracima i svećenicima naveliko tumači Božji nauk.

Prošlo je desetak petnaest godina kad je Isus osjetio da treba zamijeniti svoga rođaka Ivana kojeg je Herod dao pogubiti,

– Da ne bi zamro glas u pustinji.

Nakon četrdeset dana provedenih u pripravi koje je proveo u pustinji, prvi ga put susrećemo s njegovim učenicima i majkom u Kani Galilejskoj. Kako je tu na rođakovoj svadbi učinio prvo čuda, i spasio ga sramote, jer mu je vina ponestalo, čuda su se nastavila nizati. Jedno za drugim. Uvijek je činio samo dobro, i to onima koji su bili u veoma nezgodnim položajima, i niodkuda im pomoći više nije bilo. Tako se samo prisjetimo tolikih bolesnih, slijepih, hromih, sakatih, gluhonijemih, opsjednutih, onih koje su ljudi unakazili i odbacili, onih koji su bili sami krivi za svoje stanje, carinika, javnih grešnika, bludnica, te onih kojima su ljudi po slovu zakona nanosili nepravde. Prekrasni su njegovi susreti s gubavcima, onaj s Bartimejem sinom Timejevim, slijepcem od rođenja, s Jairovom kćeri, sa sestrama Martom i Marijom njegova prijatelja Lazara.

Povrh svega, moćna mu je bila riječ,

– Govorio je kao onaj koji ima vlast, a ne kao naši pismoznanci i svećenici.

Kratko rečeno, postao je popularan, i mnogi su mu počeli raditi o glavi. Tražili su samo priliku da ga uhvate u riječi, na djelu, da ga mogu optužiti. Ali, bojali su se naroda, jer narod je dobro vidio tko je on.

Jedan od presudnih momenata u njegovu životu bio je posjet hramu neposredno pred Pashu te godine kad su ga ubili. Uskipio je u njemu pravedni bijes na one koji su,

– Kuću Oca moga, kuću molitve, pretovirli u špilju razbojničku.

Mislio je na sve te silne prodavaoce i trgovce, novčare, koji su uz hram vidjeli svoju dobit, te su ga više od polovice opsjeli svojim tezgama. Sve je to srušio, sve ih potjerao, a svećenici, posebno oni zaduženi za hram, koji su vjerojatno s tim istim trgovcima bili u odnosu, postaviše mu pitanje,

– U čije ime to činiš, a kad su vidjeli da iza njega stoji samo Jahve, pomislili su da je lud, i da će lako s njim na kraj.

Koga poljubim taj je, njega držite

Učenici su bili zbunjeni, Petar ga čak odvraćao od ovogodišnjeg pohoda Jeruzalemu, ali su opet pomislili da će sve dobro proći, naročito kad su vidjeli kako ga je narod u Jeruzalemu oduševljeno prihvatio. No, događaj je iz hrama ostao visjeti u zraku. I u samom Isusu kao da se nešto događalo. Bio je napet, provodio je sve noći u skrovitom  Getsemaniju. Molio je, a po danu je išao u grotlo grada. Kao da je tražio povoda da se susretne s onima koji su na njega vrebali. A oni nisu mirovali. Izabrali su nekolicinu najlukavijih da mu postavljaju razna pitanja. Te,

– Je li dopušteno davati caru porez, ili

– Što misliš za koliko bi ti mogao sagraditi ovaj hram, pa sjetimo se samo koliko je taj samo jedan dan proveden u Jeruzalemu bio naporan. Jedne večeri kad ga je gledao u  sutonu s obronaka Getsemanija, kad je već prešao potok Cedron uzdahnuo je,

– Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i svoje najbolje sinove. Koliko puta htjedoh djecu tvoju skupiti kao kvočka piliće, ali ti ne htjede. Evo ti velim, nisu daleko vremena, a od tebe neće ostatiti ni kamen na kamenu.

Učenici su šutjeli, a Juda, koji je držao blagajnu, sve je više nedostojao u društvu s dvanaestoricom i s Isusom.

Bila je Pashalna proslava. Jelo se po tradiciji, gorko zelje, beskvasni kruhovi, pashalno janje. Isus uzima kruh, razlama ga i daje učenicima govoreći da je to njegovo Tijelo, koje će se za njih predati, a s kaležom, da je to njegova Krv koju će za njih proliti, i da to, kad njega ne bude, njemu čine na spomen. Nisu razumjeli, ali su dobro razumjeli kad je rekao,

– Jedan će me od Vas izdati.

Pukao je tajac, Ivan pokušava ispipati tko bi to bio, a Isus veli Judi,

– Što činiš, čini brzo!

Ljutit je Juda te iste večeri rekao velikom svećeniku Kaifi,

– Bit će zajedno s ostalima u Getsemaniju, koga ja poljubim taj je, njega držite,

a kao nagradu dobi kesu i u njoj trideset srebrnika.

I zaista, dok su drugi spavali, približe se sluge velikog svećenika s vojnicima, te kad je Juda prišao i pozdravio Isusa,

– Zdravo, Rabi! i poljubio ga, upita ga Isus,

– Juda, zar poljupcem izdaješ svoga Učitelja.

Krenulo je sve naopako. Učenici se razbježali, Isusa su priveli pred velikosvećeničko vijeće, tu su već u igri dobro poznati, postupak je tekao kako je već unaprijed bio i smišljen. Te je noći najtužniji i najnesretniji bio Isusov prijatelj Petar.  – Ako te svi napuste, uvjeravao je Petar Isusa, tu sam ja, prije ću umrijeti.

A isus mu reče,

– Prije nego pijetao probudi zoru, triput ćeš me zatajati.

I Zbilja, i to da jad bude i veći, pred najobičnijim sluškinjama. Kleo se svim i svačim u dvoru velikog svećenika da Isusa nikada u životu nije ni čuo ni vidio. I onda je pijetao zapjevao, a Petar je briznuo u gorki plač. Juda je videći što je učinio nabavio konopac i objesio se. Vele da ga je od toga uzalud odgovarala Magdalena.

Sve teče po napisanim pravilima. Sad se nakon što je to odradio velikosvećenički zbor ide Herodu, Herod ga šalje Pilatu, jer Pilat je carev izaslanik i izvršna vlast. Pilat pere ruke i daje da ga ubiju vješanjem na križ. A narod, to je jedno veliko razočarenje. Ili možda i nije, jer to je u pravilu tako. Pa tako je bilo kroz sva vremena do današnjeg dana. Od Sinaja i zlatnog teleta, pa evo do Pilata.

– Raspni ga, raspni. Zaslužio je smrt. Daj nam Barabana, a njega ubij.

Onaj isti narod kojem je kamo god je hodio, činio samo dobro. I tu je bilo nekih koji su se odhrvali, i samo potvrdili pravilo o nazahvalnosti puka. Tako žene, Šimun iz Cirene, iako vele da su ga prisilili, ali Veroniku sigurno nisu. I njegov prijatelj Ivan. Najmalađi učenik.

Idem pred vama u Galileju

Krvavi put smrti završava na Kalvariji. Zakucali su ga na drvo križa, nije htio opium, molio je Ivana da pazi na njegovu majku Mariju. Marija se sjetila svega, a naročito starca Šimuna iz Hrama, kad njezinu Sinu bijaše tek četrdeset dana,

– Nije došao donijeti mir, već mač. Da sječe po sredini srca, da im se namisli razotkriju, a i samoj će tebi mač boli rasjeći srce.

Josip iz Arimateje ide Pilatu, dobija dopuštenje za njegovim tijelom i ukopava ga u svoj grob. Kalvarijom grakću crne ptice što slute zlo, a sutra je subota. Tako je prošla Pasha te godine u Jeruzalemu. Učenici su prestrašeni, oni se iz bližih krajeva vraćaju razočarani.

I onda trećeg dana žene donose glas,

– Nema mu tijela u grobu!

Jedni vele da su ga vidjeli, drugi pričaju o anđelima koji ih ukoravaju što živoga među mrtvima traže i vele im,

– Zar vam nije rekao: Idem pred vama u Galileju.

I netko tih dana spjeva predivnu pjesmu:

"Grob ja vidjeh Krista Boga,

svijetlu slavu Uskrsloga.

Anđele i platno bijelo

u kom bješe sveto tijelo.

Ufanje mi uskrslo je,

Krist, moj Gospod i sve moje;

Pred vama će tamo gdje je

cvjetna strana Galileje.

Volio je svoj zavičaj. Po njem je i nazvan Galilejac, a po svom gradu Nazarećenin, ta to su mu i na križu napisali. I napadali su ga zbog zavičaja, no nikada ga se nije sramio ili odrekao. U njemu je htio i proslaviti svoju pobjedu. U Galileji, premda su govorili,

– Ta što dobro može doći iz Galileje.

On je išao svojoj Galileji uvijek. I mlad i ozbiljan, i tužan i radostan, i živ i mrtav, i onda kad je uskrsnuo. Cvjetnoj strani svoje Galileje. Vječni Galilejac.

Slike iz Šamatorja na Cvjetnicu 2008. godine možete pogledati u galeriji ili ovdje!