Kraljeva Sutjeska i Visoko

ŽUPNI ZBOR I BRATOVŠTINA U OBILASKU FRANJEVAČKIH SAMOSTANA U VISOKOM I KRALJEVOJ SUTJESCI

U Nedjelju 29. travnja 2007.  župni zbor i Bratovština sv. Stjepana Gorica – Sovići bili su u obilasku Franjevačkih samostana u Visokom i Kraljevoj Sutjesci. Toga jutra vrlo rano, krenulo je 35 članova zbora i Bratovštine na put autobusom. Dan je bio prekrasan, a raspoloženje još bolje. Cijelim putem se pjevalo, a neki su pričali i zgodne viceve, tako da smo brzo stigli. Mnogima je ovo bio prvi odlazak na ova 2 povijesna mjesta. Ujutro oko 8 i 30 sati, već smo bili u Visokom, gdje nas je srdačno dočekao gvardijan fra Niko Josić, inače prijatelj našeg Marija Bušića. Tu smo slušali sv. misu, a nakon toga ugostio nas je gvardijan, pokazao nam muzej te pričao o samostanu. U Visokom inače postoji Franjevačka klasična gimnazija, još od 1882. godine, tj. punih 125 godina. Ovdje se školuju franjevački sjemeništarci iz cijele BiH za buduće fratre i svećenike. Bilo je zanimljivo slušati fra Niku dok smo razgledali Franjevački muzej i biblioteku. Budući da smo planirali obići i Kraljevu Sutjesku, ubrzo smo odavde krenuli u obećanju da ćemo ponovno doći. Tako smo krenuli do Kraljeve Sutjeske koja je udaljena od Visokoga oko od 20-tak km. Toga je dana u Kraljevoj Sutjesci bila krizma, a djecu je krizmavao pomoćni biskup Vrhbosanski msgr.  Pero Sudar. Nakon što je završila krizma i svi obredi, srdačno nas je primio gvardijan fra Ilija Božić, a njegov kolega kustos muzeja i knjižničar fra Stjepan Duvnjak temeljito nam je pokazao muzej i bogatu knjižnicu s knjigama starim nekoliko stoljeća. Moglo se ovdje vidjeti i zanimljivih narodnih nošnji, nakita, kubura, noževa itd. Samostan inače postoji od 14 st. ili skoro od početaka postojanja franjevaca na ovim prostorima. Kako bi spojili ugodno s korisnim, odmah iza samostana u prirodi smo objedovali, te uživali u prirodnim raznolikostima. Na povratku smo još svratili na Kupres na mjesto stradanja naših bojovnika, te se pomolili, a potom i u župu – Bukovica kod našega fra Joze Radoša – Đoke. Sa pjesmom na usnama i veseljem u srcu, došli smo u predvečerje svojim domovima. Bilo je ovo lijepo iskustvo i druženje! Dao Bog da se opet ponovi!

Autor: Damir Markić