Fra Vlado će ostat u srcima mnogih vjernika, jer je bio srčan propovjednik, bio je radišan, bio je graditelj i crkvenih zdanja i Božje crkve u Hercegovini. Tko je samo jednom slušao propovijed fra Vladimira (Vlade) Kozine, sigurno će se toga uvijek sjećati. Fra Vlado je propovijedao, Evanđelje tumačio glasno, jasno i svima razumljivo. Sav se unosio u riječi koje je izgovarao, na misama koje je predvodio nikada među vjernicima nije bilo priče dok je on propovijedao, uvijek je bio savršen mir.
Fra Vlado će ostat u srcima mnogih vjernika, jer je bio srčan propovjednik, bio je radišan, bio je graditelj i crkvenih zdanja i Božje crkve u Hercegovini. Tko je samo jednom slušao propovijed fra Vladimira (Vlade) Kozine, sigurno će se toga uvijek sjećati. Fra Vlado je propovijedao, Evanđelje tumačio glasno, jasno i svima razumljivo. Sav se unosio u riječi koje je izgovarao, na misama koje je predvodio nikada među vjernicima nije bilo priče dok je on propovijedao, uvijek je bio savršen mir. A znao je nadahnuto, produhovljeno propovijedati, uvijek s nekom zanimljivom prispodobom iz života vjernika, najčešće primjerene trenutačnom stanju u župi, ali i šire.
Kad nije bio za oltarom, bio je graditelj, veliki. Kao mladi svećenik, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, sa župljanima započeo i sagradio Crkvu sv. Franje u Bukovici. Tada se nisu plaćali pomoćni radnici, osim majstora sav posao su obavljali vjernici. Kako je to fra Vlado znao dobro organizirati. Gdje god je službovao na župi iza sebe je ostavio i graditeljski trag: crkvu, groblje, spomenik, župnu kuću, putove… U Klobuku je iz temelja dovršio župnu kuću, a 2000. započeo i nakon odlaska iz Klobuka uz pomoć donatora sa strane 2004. otvorio novu zgradu osnovne škole. Kao svećenik samostana Humac je vodio radove na proširenju groblja i izgradnji mrtvačnice Krvnica u Radišićima, te sagradio lijepi kameni zid oko dvorišta crkve na Cernu sa vratima od kovane ograde, a bili su mu povjereni i radovi oko obnove stare crkve na Humcu. Fra Vlado je imao odlično pamćenje: nakon samo mjesec dana službe u Župi Bukovica, znao je imena, gotovo svih župljana, njihove nadimke, poimenice članove domaćinstva… I kada je otišao sa službe u Bukovici, često ga se moglo vidjeti, sresti u ovoj župi, na prigodnim misnim slavljima, ali i u posjeti obiteljima, prenosi Tomislavnews.com.
Fra Vladimir (Vlatko) Kozina rođen je 13. ožujka 1938. na Hrašljanima, franjevački habit obukao je 14.7.1958, a sveti red primio 2. svibnja 1965. godine.
Na službi je bio u:
1966.-1970. Međugorje
1970.-1980. Bukovica (župnik)
1991.-2000. Klobuk (župnik)
2000- Humac
Nakon duge i teške bolesti preminuo je 14. kolovoza 2013. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo u samostanskoj crki sv. Ante na Humcu u petak 16. kolovoza 2013. Sproodni obredi započeti će istoga dana u 16 sati. Pokop će biti na Novom groblju na Humcu. Ovo je samo malo sjećanje na velikog, zanimljivog čovjeka, velikog svećenika,vjeroučitelja, neumornog graditelja. Obitelji fra Vladimira i Braći hercegovačkih franjevaca, iskrena sućut, a fra Vladi pokoj vječni daruj Gospodine.
Dragi fra Vlado, drago nam je da si bio naš župnik u Gorici i Sovićima, ponosni smo na to vrijeme! Neka Ti je laka hrvatska zemlja, počivaj u miru Božjem! Hvala Ti za sve što si u svojemu životu učinio za svoj narod, svoju vjeru i svoju Domovinu! Hrvatsku!
Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići
