Proslava blagdana sv. Ilije proroka u Bobanovoj Dragi

Sveta misa na sv. Iliju 2010.Danas slavimo u Bosni, Hercegovini i Slavoniji mnogo štovanoga sveca. On je i glavni zaštitnik đakovačke ili bosanske biskupije te crkvene provincije Bosne – Hercegovine. On je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači  "Jahve je moj Bog", a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio.On je ujedno i zaštitnik Bobanove Drage i u njegovu čast zvonik – kapela na gomili nosi njegovo ime.

Proslava sv. Ilije u Bobanovoj Dragi i ove godine privukla je mnoštvo naših župljana ali i puka iz ostalih mjesta. Ovaj dan je poseban za sve one Bobane koji samo zbog proslave ovoga zaštitnika dolaze u svoje rodno mjesto među svoje.

Danas slavimo u Bosni, Hercegovini i Slavoniji mnogo štovanoga sveca. On je i glavni zaštitnik đakovačke ili bosanske biskupije te crkvene provincije Bosne – Hercegovine. On je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači  "Jahve je moj Bog", a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio.On je ujedno i zaštitnik Bobanove Drage i u njegovu čast zvonik – kapela na gomili nosi njegovo ime.

Proslava sv. Ilije u Bobanovoj Dragi i ove godine privukla je mnoštvo naših župljana ali i puka iz ostalih mjesta. Ovaj dan je poseban za sve one Bobane koji samo zbog proslave ovoga zaštitnika dolaze u svoje rodno mjesto među svoje.

Misno slavlje kod zvonika  predvodio je fra Antony Burnside, svećenik i useljenik iz Australije, trenutno na župi u Konjicu. Njegova upečatljiva propovijed nikoga nije ostavila ravnodušnim, australac s hrvatskim srcem kako za njega kažu uistinu je pokazao kolika je njegova prije svega jaka vjera, a zatim nesebična ljubav prema Hrvatima i Hrvatskoj domovini. Njegova iskustva kroz proteklih 20 – ak godina, kroz  ratno i poratno razdoblje s Hrvatima pokazuju koliko je fra Antony želio ostati, pomoći i biti među nama.

Večer uoči svetkovine sv. Ilije na gomili se molila Gospina Krunica, a potom se palio svitnjak u čast našeg zaštitnika.
{gallery}ilija1{/gallery}
 

 

ANTONY BURNSIDE, SVECENIK I USELJENIK IZ AUSTRALIJE

Australac s hrvatskim srcem

Nakon tri mjeseca intezivnog duhovnog zivota u Medjugorju, shvatio sam kako Bog hoce da postanem svecenik. Roditelji su bili sretni, iako je otac zelio da nastavim politicku karijeru

Spoznao sam koliko su Hrvati patili i kako su branili Katolicku crkvu kroz povijest. Zbog toga, ali i zbog njihove jednostavnosti i gostoljubivosti, bio sam ponosan sto sam u povijesnim, ratnim trenutcima bio ovdje medju njima

Kao mnogi od nas, tako je i mladi Antony Burnside imao mnoge planove za buducnost, ne razmisljajuci pritom kako, ipak, konacnu rijec ima netko "iznad" nas. Nakon okoncanja studija na najprestiznijem australskom fakultetu, Melbourne universityju, gdje je diplomirao zemljopis i hortikulturu, Antony je upisao i postdiplomski studij. No, buduci magistar je nakon godinu dana posao na odmor u Europu. Nakon tri mjeseca, provedenih u domovini svojih predaka Engleskoj i Skotskoj, doputovao je, ’89. godine, u Hrvatsku, odnosno u bivsu Jugoslaviju.

-Buduci sam u Engleskoj bio sam, bez prijatelja, imao sam vremena razmisljati o tome gdje sam i sto sam dosad napravio u svom zivotu. Pomislio sam tada kako bi morao nesto sasvim drukcije raditi u svom zivotu – objasnjava na izvrsnom hrvatskom jeziku Antony. Ucinilo mu se, kao clanu laburisticke stranke, zanimljivim posjetiti bivsu Jugoslaviju, zbog socijalistickog uredjenja, a i zbog Medjugorja u kojem se, kako je cuo, ukazala Gospa. Nakon cetiri dana provedena u Dubrovniku, otisao je u Medjugorje. Tamo je planirao ostati dan-dva, a nakon toga proputovati po Jugoslaviji. No, neocekivano se dogodilo nesto drugo.

-S obzirom na to da sam dozivio veliko duhovno iskustvo u Medjugorju, htio sam tamo ostati jos koji dan. Vec na samom pocetku osjetio sam i dozivio da Bog tamo djeluje na poseban nacin. Tamo se u meni rodila velika ljubav prema euharistiji, Crkvi, Gospi i molitvi, koju dotad u zivotun nisam imao.

Elitizam isusovacke bogoslovije

Dirnula ga je ta velika masa ljudi koja je hodocastila Gospi. Posebice su ga impresionirali mladi ljudi koji su u velikom broju s krunicom u ruci i molitvom na usnama isli na mjesto ukazanja. Vec tada je u srcu osjetio-kako kaze-katolicki, ali i hrvatski duh. Odmah su mu se svidjeli Hrvati o kojima je znao vrlo malo, a ono sto je znao bila je potpuno kriva predodzba stvorena pod utjecajem lazljive jugoslavenske propagande.

– Jedino sto sam cuo bilo je to da je taj narod genocidan i da je protiv mira na Balkanu.

U Medjugorju je, medjutim, upoznao zajednicu mladih sa svih strana svijeta i, nakon tri tjedna provedena u svetistu, odlucio je zapoceti novi zivot u toj zajednici, "da bi mogao razvijati taj milosni Bozji dar" sto ga je tamo dobio. Nakon tri mjeseca intenzivnog duhovnog zivota, shvatio je kako Bog hoce da postane svecenik. Razgovarao je tada s tamosnjim fratrima Hercegovacke provincije koji su ga doista ljubazno primili u postulaturu.

-Premda sam bio osam godina na fakultetu, moram priznati kako nisam cuo toliko mudrosti u svom zivotu kao tu kod tih jednostavnih, hrvatskih fratara.

Kada je roditeljima saopcio odluku o posvecivanju svecenickom pozivu bili su sretni. Otac je bio pomalo razocaran, buduci je mislio kako ce mu sin dalje napredovati u politickoj karijeri. "Nikako se nije mogao pomiriti da idem tako daleko od njih i napustam ugodni zivot na farmi, te da se odricem svojih konja, koji su bili moja velika opsesija".

No, Antony je donio cvrstu odluku i, nakon posjeta roditeljima u Melbourneu, vratio se u Hrvatsku.

-Jos u Medjugorju sam shvatio da volim ovaj narod. Razumio sam ga, buduci sam poceo citati njihovu povijest. Spoznao sam tada koliko su Hrvati patili i kako su branili Katolicku crkvu kroz povijest. Zbog svega toga, ali i zbog njihove jednostavnosti i gostoljubivosti, toliko sam ih zavolio vec na pocetku svog boravka u Hrvatskoj. Stoga sam si govorio:"Ne mogu vas napustiti, ostat cu ovdje s vama i bit cu svecenik". Tako je i bilo. Nakon postulature, provedene u Slanom i Zagrebu, zivio je s fratrima i poceo uciti nas jezik. Novicijat je zapoceo ’90. godine na Humcu. Nakon toga stigao je u Zagreb na studij kod isusovaca. – Nema boljeg sjemenista u Australiji od ovoga na Jordanovcu kod isusovaca – kaze Antony, nastavljajuci kako je zahvalan svojim profesorima Isusovcima, koji su cijeli svoj zivot dali znanosti i Katolickoj crkvi.

Poruka je-vratite se

Antony istice kako je posebice tijekom ovoga strasnog rata njegova ljubav naspram Hrvatske postala jos snaznijom. "Toliko sam bio ponosan sto sam u tom povijesnom trenutku bio medju njima. Doista trebamo biti zahvalni Hrvatskoj vojsci koja nas je, uz Bozju pomoc, obranila od Srba". Napominje kako je u tim trenutcima plakao nad sudbinom Hrvata, te kako Hrvatsku smatra svojom drugom domovinom. "Ne osjecam se ovdje strancem, jer su me Hrvati prihvatili kao brata, stoga i ne zelim napustiti svoj hrvatski narod".

Antonyjevi roditelji u pocetku nisu shvacali tu njegovu golemu ljubav naspram Hrvatske, no vec za prvog boravka u nasoj domovini rekli su mu: "Sada te u potpunosti razumijemo, kao i tvoju odluku da zelis zivjeti s Hrvatima". Roditelji su mu, kao i bliza rodbina, vec nekoliko puta posjetili Hrvatsku a tijekom Domovinskog rata skupljali su i humanitarnu pomoc za nasu zemlju. – Tata cak ponekad ide u Hrvatski klub u Melbourneu, a ponekad stavi i hrvatsku kravatu – veli Antony. Kaze kako se roditelji jos uvijek nadaju da ce se on vratiti u Australiju i tamo zivjeti sa svojim Hrvatima. No, on ne zeli napustiti svoj narod, svoje prijatelje. – Hercegovacki fratri su moja braca. Dali su mi svaku prigodu da uspijem, na duhovnom i na znanstvenom polju, i meni je velika cast i odgovornost ovdje ostati s njima. Mogu, naime, reci da nisam imao bolje prijatelje u zivotu i stoga ne bih htio zivjeti bez njih.

Mnogim nasim raseljenim hrvatskim sinovima diljem svijeta, fra. Toni, kako ga ovdje subraca franjevci zovu, porucuje kako trebaju biti ponosni i zahvalni svojim pretcima sto su sacuvali katolicku vjeru kroz povijest i koji su cak zapadnoeuropskoj kulturi dali golemi doprinos.

-Trebali bi se, dakako sto prije, vratiti u domovinu, no svaki pojedinac zna kad je za to dosao trenutak. Ja bih rekao sto prije, no povratak ipak ovisi o njima samima.

Zeljka Lesic

Antony Burnside:Trebamo doista biti zahvalni nasoj vojsci koja nas je uz Bozju pomoc uspjela obraniti

Snimila Z. Lesic

Izvor: http://www.hic.hr/dom/226/dom08.htm