Već trinaestu godinu za redom hodi župa Gorica – Sovići Put križa na Veliki petak. Puk vjerni, ljudi Božji iz naše drevne župe sv. Stipana Prvomučenika, iz prekrasnih sela Gorice i Sovića zajedno sa Spasiteljem svijeta, Isusom Nazarećaninom koracali su njegovim i svojim životnim stazama i molili Put križa od Zvonika iz Bobanove Drage, zvonika i naselja kojega su Bobanjari s pravom povjerili poznatom starozavjetnom svecu i proroku Svetom Iliji, pa dolinom patnji puka ovoga kraja, kroz cijelu župu, naklonivši se pred svakom svetinjom naših zaselaka u Sovićima i u Gorici, napose pred velebnom crkvom svetih apostola Petra i Pavla u Sovićima i pred starinom i dikom naših sela, starom crkvom Sv. Stipana Prvomučenika, koja od prvih kršćanskih vremena pamti pjevanje prijekora i Gospina plača na Veliki petak, kako su ga onako umorno, ali ponosno samo znali naši stari otpivati.
Već trinaestu godinu za redom hodi župa Gorica – Sovići Put križa na Veliki petak. Puk vjerni, ljudi Božji iz naše drevne župe sv. Stipana Prvomučenika, iz prekrasnih sela Gorice i Sovića zajedno sa Spasiteljem svijeta, Isusom Nazarećaninom koracali su njegovim i svojim životnim stazama i molili Put križa od Zvonika iz Bobanove Drage, zvonika i naselja kojega su Bobanjari s pravom povjerili poznatom starozavjetnom svecu i proroku Svetom Iliji, pa dolinom patnji puka ovoga kraja, kroz cijelu župu, naklonivši se pred svakom svetinjom naših zaselaka u Sovićima i u Gorici, napose pred velebnom crkvom svetih apostola Petra i Pavla u Sovićima i pred starinom i dikom naših sela, starom crkvom Sv. Stipana Prvomučenika, koja od prvih kršćanskih vremena pamti pjevanje prijekora i Gospina plača na Veliki petak, kako su ga onako umorno, ali ponosno samo znali naši stari otpivati.
Ne, nije naš narod zaboravio Velikog petka, iako mu mnogi danas sve i svašta nude. Demonstrativno s križem Gospodinovim, bez stida, no s dubokom vjerom, išli i molili naši župljani na 22. travnja 2011. Ono što je bitno i istinito jest, da je naš puk prihvatio s dušom i srcem ovaj Put križa. Sad znamo da neće stati, da će trajati dok bude naših naraštaja, da ćemo mi sa svojim Isusom Kristom od Maslinske gore do gore Kalvarije i u buduće ići, ali ne kao svjetina vičući Raspni ga, raspni! Nego kao ljubljeni Isusovi sljedbenici, kao Ivan pod križem stajati, i kao Longin ćemo posvjedočiti: Doista ovaj Čovjek bijaše Sin Božji.
Divne običaje Velikog petka nećemo zaboraviti. To je naša tradicija koju smo započeli da traje. Na kraju će nam umrli Isus, iz groba ustati i zapjevati uskrsni Aleluja. Ono nije bio kraj, sad je početak novog života, ljepšeg i boljeg. Za sve nas vjernike sretnijeg, s Kristom u Bogu.
