Davno je župnik drevne župe sv. Stipana, blage uspomene, fra Blago Babić -Spužević, zapisao sljedeće: „Župa Gorica jest odveć stara. Sačuvala je živa predaja u narodu činjenicu tu, da je triput crkva građena na mjestu, kamo se sadašnja župna crkva nahodi. Veli se, da je prva crkva bila odveć velika i krasna, koju su Turci po fetu ili svojoj okupaciji srušili; druga je bila malena, koju su srušili župljani, kad su ovu sadanju dovršili, buduć okolo nje ova sagrađena bila. Ova crkva jest najprva u Hercegovini, s desne strane Neretve rijeke sagrađena, od onoga vremena, od kojeg je sloboda dana bila po Sultanima, da se mogu kršćanske bogomolje graditi. Kao što su prve dvie crkve bile na čast Svetog Stjepana P. Mučenika podignute, tako je i ova, čija se godovina slavi, sa velikim sjajom i navalom puka našega i dalmatinskoga, na 3. kolovoza svake godine. Iz sve okolice naše i dalmatinske, narod ima veliko štovanje prama sv. goričkom Stjepanu, i to bolje dalmatinski puk u tom se odlikuje od hercegovačkoga…. Kako je lijepo i dirljivo po srce kršćansko, kad čujemo sa kojim pijetetom Starci danas pripovjedaju, koliko samih štaka (sljaka) jest se čuvalo u crkvi, koje su ostavljali sakati za spomen, da ih je izcijelio sv Stjepan!“
I doista mnogi dođu i danas sv. Stipanu u Goricu iz različitih razloga, ponajvećma radi duhovne okrjepe koju mogu naći u svetim sakramentima i svetim misama koje se svečano slave u trodnevnici i posebice na svetkovinu patrona ove župe, 3. kolovoza. Tako je bilo i ove godine. Svete mise u trodnevnici predvodili su župnik fra Stipe Marković, te njegovi pomoćnici fra Vinko Mikulić Bajević i fra Nikola Spužević. Svatko je imao prigodu isovjediti se pola sata prije mise. Frama župe Gorica-Sovići svaki je dan u trodnevnici uljepšavala sveto misno slavlje svojom pjesmom, Bratovština je pomagala oko razglasa. Na svetkovinu svetog Stjepana svečano misno slavlje je predvodio vikar Hercegovačke franjevačke provincije dr. sc. fra Ivan Ševo, a župni zbor je skladno pjevao. U posljednje vrijeme ovu svetkovinu prate i različita kulturna zbivanja, tu je tradicionalni susret klapa koji se svake godine održava u Stipandanskim danima, a sve to organizira Bratovština sv. Stipana Prvomučenika Gorica-Sovići. Pet klapa uresilo je večer u petak 31. srpnja 2015. u staroj crkvi u Gorici izvrsnim izvedbama tradicionalnih dalmatinskih pisama (bijahu to klape: Ćakula iz Splita, dva Posuška Zvizdana, sv. Mihovil iz Prološca i domaćini Bratovština Gorica-Sovići). Župnik fra Stipe Marković se na početku pomolio i blagoslovio ovu večer, a Načelnik Ljubo Grizelj pohvalio sudionike i organizatore i zahvalio im na ustrajnosti i kvaliteti ponuđenih kulturnih sadržaja. Slavilo se i družilo uz pismu duboku u noć na ranču Mire Milićevića Škice.
Prekrasno je bilo i s glumcem Joškom Ševom u Šamatorju u Gorici u subotu 1. kolovoza 2015. Fantastičnom predstavom Govorite li hrvatski…, mnoštvo oduševljenog puka dugim i zanosnim pljeskom ispratilo je ovog redovitog profesora u trajnom zvanju na Fakultetu dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Klapa Bratovština je sa svojih osam pjesama dostojno pokazala kako spada u sami vrh klapskih izvoditelja, a ovo joj je bio 5. (peti) nastup s glumcem Joškom Ševom. Bili su tu Julienne Bušić i Zdravka Bušić i mnogi gosti sa svih strana. Večer je bila posvećena našemu pok. Zvonki Bušiću Taiku. Svi su zatim pogledali izložbu umjetnina koja je za ovu prigodu postavljena od djela iz fundusa Bratovštine sv. Stipana. Slike i skulpture su tu dar mnogih koji su izlagali u Galeriji u Gorici: Drago Bušić, fra Vinko Mikulić Bajević, Anđelko Mikulić, Zdenko Galić Vicić, Stjepan Mikulić Bili, fra Tihomir Bazina, Ivana Mikulić, Andrijana Mlinarević-Cvetković, Dragana Nuić Vučković, Magdalena Džinić Hrkać, Saša Šantić, Mario Šunjić, Branko Širić, Ilija Skočibušić, Ivan Vlašić, Robert Tomić, Kristina Kramer Ćavar, Vesna Ujević i mnogi drugi …
Svitnjaci u Gorici neizostavni su dio svetkovine sv. Stipana Prvomučenika. Svake godine uoči feste svetoga Stipana, 2. kolovoza, na svetkovinu Gospe od Anđela zaštitnice Imotskoga i okolice, hrabri i odani momci duž cijele serpentine Zavale, ceste iznad Gorice, pale svitnjake. To je duljina od oko tri kilometra, a svitnjaci se žegu u razmaku od dva metra, na sredini zavale je križ u plamenu a sa strane dva slova S koji su inicijali sveca patrona – Sveti Stipan; sve je to, dakle, u plamenu. A Gorički vatrogasci, članovi DVD-a Gorica, vođeni neumornim i do kraja predanim Darkom Paradžikom Brajom budno paze da plamen ne uteče. Uz to zvone i crkvena zvona – zvona slave – posebno staro zvono sv. Stipana. Mladići se popnu na zvonik i brzim brecanjem i zvonjavom iskazuju čast i slavu svetom Stipanu. U zadnje vrijeme to dostojno čine Ante Pejić Žerića i Jerko Galić. Ova su dva običaja od davnina. I teško i nemilosrdno komunističko doba nije potisnulo ove lijepe navade iako je bilo gadnih pritisaka.
Nezaboravan je i tradicionalni tzv. Stipanjdanski dernek, narodno veselje na sam Stipandan u Gorici. Njemu je u srži šetnja duž glavne ceste, gdje se uokolo po nogostupu nalaze različiti galantari sa svojim mnogovrsnim ponudama za sve uzraste; tu je nezaobilazni ringišpil za najmlađe i one starije hrabrije; ovdje su mnogi kafići sa svojim ponudama, a neizostavno se nosnicama širi miris pečene janjetine, i ako je netko prehlađen može oćutjeti taj „miris“ putem zvuka mesarske satare koja nasijeca komade janjetine da ju je lakše rukama jesti. To je sve tradicija koja je ostala i našla svoje mjesto u našemu puku. I danas je dernek na Stipandan živ, iako su u mnogim okolnim mjestima našega šireg podneblja takva slavlja ugašena, ovaj se u Gorici još uvijek ponosno drži. Sve su ovo lijepi, kulturni, sadržajni, puni simbolike i tradicije; oni su popratni sadržaji koji krase ovo drevno slavlje sv. Stipana u Gorici 3. kolovoza svake godine.
Mario Bušić
