Braćo i sestre,
Radujmo se svi u Gospodinu! Svetkujmo blagdan u čast svih svetih: njihovu se blagdanu raduju anđeli i zajedno s njima slave Sina Božjega. Ovim riječima slavi ulazna pjesma blagdan Svih svetih. Liturgija za čitanja ovoj svetkovini izabra Otkrivenje svetoga Ivana apostola i iz Matejevog Evanđelja Isusov govor na gori.
Braćo i sestre,
Radujmo se svi u Gospodinu! Svetkujmo blagdan u čast svih svetih: njihovu se blagdanu raduju anđeli i zajedno s njima slave Sina Božjega. Ovim riječima slavi ulazna pjesma blagdan Svih svetih. Liturgija za čitanja ovoj svetkovini izabra Otkrivenje svetoga Ivana apostola i iz Matejevog Evanđelja Isusov govor na gori.
Sv. Ivan u Otkrivenju zbori: »Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka i jezika gdje stoji pred prijestoljem.“ I anđela Gospodnjeg s pečatom kako dovikuje četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji: „Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatim sluge Boga našega na čelima!“ A jedan od starješina upita onoga koji ih u viđenju vidi: „Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?“ Odgovori mu vidioc: „Gospodine moj, ti to znaš!“ A on će mu: „Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i obijelili ih u krvi Jaganjčevoj.“ Sve to silno, neprebrojivo mnoštvo u radosti stoji »pred licem Jaganjca«.
Gospodin je u svome govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su cista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima.
Svi koji su morali gledati kako zlo pobjeđuje dobro, nepravda pravdu, ropstvo slobodu, klicat ce zbog konačno pobjede dobra nad zlim. I svi će biti u bijelim haljinama i opečaćeni znakom Kristova križa.
Podrijetlo svetkovine Sviju svetih valja tražiti na Istoku već tamo u IV. stoljeću. Ondje se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. je stoljeću isti blagdan na isti dan uveden i u Rimu, a 100 godina kasnije papa Bonifacije IV. stavio ga je na 13. svibnja, dan u koji je poganski hram Pantheon, posvećen svima bogovima, pretvorio u crkvu na čast Bogorodici i svima svetim mučenicima. I tako je taj nekadašnji poganski spomenik dobio naziv: »Sancta Maria ad Martyres« – crkva svete Marije i svetih mučenika.
Papa Grgur IV. premjestio je god. 835. svetkovinu Sviju svetih na l. studenoga. Vjerojatno iz praktičnih razlog, kako to u XII. stoljeću svjedoci Ivan Beleth. Prikladnost se sastojala u tome što je nakon završene žetve i berbe bilo lakše osigurati hranu i piće za veliko mnoštvo hodočasnika koji bi tom zgodom nagrnuli u Rim. Glasoviti Alcuin, učitelj cara Karla Velikoga, bio je jedan od velikih širitelja svetkovanja blagdana Sviju svetih. On je bio rodom iz Yorka u Engleskoj, a Kelti su već u starini smatrali svetim prvi dan studenoga koji je po njihovu sudu označavao početak zimskoga godišnjeg doba. Neki zbog toga misle da je blagdan Svih svetih prebačen od 13. svibnja na 1. studenoga pod anglosaskim i franačkim utjecajem, a ti su narodi baštinili opet neke tradicionalne religiozne običaje starih Kelta. Svetkovina je Sviju svetih jednako popularna kako u istočnoj tako i u zapadnoj Crkvi. U istočnoj se Crkvi i danas slavi u nedjelju po duhovima.
Iz svega je ovoga izrastao divni običaj dana Svih Svetih i svih vjernih mrtvih da pođemo na svoja groblja. Ovaj dan, koliko god bilježi duboka biblijska, teološka i crkveno povijesna zbilja, bilježi ga istom mjerom onaj osjećaj u duši vjernika koji će na grobu svojih zaplakati, ona ruka, bilo mlada ili stara, s krizantemom, ona potreba uzeti lampaš i zapaliti ga na grobu. Danas, na dan Svih Svetih, i sutra na dan svih Vjernih mrtvih zajedno će živjeti mrtvi i živi. Bit će uistinu jedno. I s njima žuto lišće što će ga ulicama, krajobrazom i šumarcima nositi jesenji vjetar.
Danas, na svetkovinu Svih Svetih zemlja će nebu, i nebo će zemlji, pričati tolike priče. Toliki će životi otvoriti svoju dušu. Toliki će se dlanovi ispružiti i pokazati svoje linije života. Danas će majke, bilo da su već odavna umrle, ili da su majkama tek postale, na svoja njedra primiti svoja čeda, bez obzira jesu li već odavna umrla, ili su se tek rodili. Danas će, na ovu svetkovinu, nebo zemlji otvoriti svoje odaje. I pričat će djelima svojih žitelja. O nepravdama koje je valjalo iživjeti, o smrtima koje je valjalo danima isplakati, o krvnicima koji uvijek misle da su napravili savršeni i neotkriveni zločin. Danas će pred Jaganjca i pred cijeli svemir izići svi oni na koje je Isus mislio u svom govoru na gori. S neoborivim dokazima.
Danas će u suton na mom dragom grobu zatitrati svijetlu svijeće koja će pričati o životu. O životu koji se zapalio, gorio, topio, grijao i osvjetljavao. I gorjet će cijelu noć i cijeli dan. I nestati kao i onaj za kojeg je zapaljena. A na titraju njenog plamena duša će doći na svoje. I poteći će romon molitve. Molitve koju nitko neće moći prečuti. Molitve koja će objediniti ovaj planet. Jer, danas je dan Svih Svetih i Svih vjernih mrtvih.
Fra Ante Marić
