Večer u znak i u čast podrške Zvonki Bušiću – Taiku

thumb_taik-goricaZVONKO BUŠIĆU, UZA TE SMO!

Kad je glumac Robert Pehar na kraju programa uzviknuo: Zvonko Bušiću, uza Te smo!, u staroj crkvi koja je za ovu prigodu bila premalena, prolomio se gromoglasan dug pljesak Taikovih prijatelja među kojima su bili i njegovi braća i sestra i supruga Julie.

JE LI SOKOL IL JE VIHOR nazvana je ova humanitarna večer koja se zbila u staroj crkvi sv. Stipana Prvomučenika u Gorici, rodnom mjestu Zvonke Bušića Taika koji već 32 godine u američkim zatvorima odslužuje za Hrvatsku i hrvatski narod. Organizatori su ove večeri Matica hrvatska Grude i Bratovština Sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići koji već nekoliko godina za redom u znak podrške Taiku organiziraju ovakve manifestacije. Ove godine se to događa u sklopu kulturne manifestacije Uskrs s Maticom hrvatskom Grude.

Slike s večeri u znak i u čast Zvonki Bušiću – Taiku možete pogledati u galeriji fotografije ili direktno na link ovdje!

taik-gorica ZVONKO BUŠIĆU, UZA TE SMO!

Kad je glumac Robert Pehar na kraju programa uzviknuo: Zvonko Bušiću, uza Te smo!, u staroj crkvi koja je za ovu prigodu bila premalena, prolomio se gromoglasan dug pljesak Taikovih prijatelja među kojima su bili i njegovi braća i sestra i supruga Julie.

JE LI SOKOL IL JE VIHOR nazvana je ova humanitarna večer koja se zbila u staroj crkvi sv. Stipana Prvomučenika u Gorici, rodnom mjestu Zvonke Bušića Taika koji već 32 godine u američkim zatvorima odslužuje za Hrvatsku i hrvatski narod. Organizatori su ove večeri Matica hrvatska Grude i Bratovština Sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići koji već nekoliko godina za redom u znak podrške Taiku organiziraju ovakve manifestacije. Ove godine se to događa u sklopu kulturne manifestacije Uskrs s Maticom hrvatskom Grude.

P R O G R A M
JE LI SOKOL IL’ JE VIHOR
Stara crkva u Gorici, petak, 18. travnja 2008.

________________________________________________

Voditeljica –  Sanja Juranić
Pozdrav – Mario Bušić
Pjevaju – Meri Cetinić
Klapa Bratovština
Intepretacija Pisma Zvonku Bušiću – Robert Pahar
Pismo Zvonku Bušiću – fra Ante Marić

Pozdrav

U samoći prolazi mi vrime; glazba i stihovi: Meri Cetinić
Riječi, šutnja, pjesma
Mislim na tebe; glazba: Meri Cetinić / stihovi: Jakša Fiamengo

Ljubav
U prolazu; glazba: Zdenko Runjić / stihovi: Jakša Fiamengo

Krajolici
Potraži me u predgrađu: glazba: Zdenko Runjić / stihovi: Drago Britvić

Punina sreće
(Stihovi – Friedrich Schiller: Hodočasnik)
Nitko sad ne zna: glazba: crnačka duhovna / stihovi, prepjev: Šito Ćorić, Tin Ujević

Mijenjanje svijeta
Čet’ri stađuna; glazba: Zdenko Runjić / stihovi: Tomislav Zuppa

Pavao Vučković u Bagdadu
(Prema –  Ivan Aralica: Put bez sna)
Zemlja dide mog;  glazba Vinko Barčot / stihovi Ivo Cetinić

Pavao Vučković opet u Sinju
Jubav si moja zauvik; glazba i stihovi Meri Cetinić

I sokol i vihor
(Motivi iz stihova – Rainer Maria Rilke: Ja živim u kruzima koji se šire)
Pjesma, na kraju ………………………………………………………. Svi

ZEMLJA DIDE MOG

Ka dite čula san,
Još se sićan ka i sad
Riči dide mog:
Upamti zauvik
Da u njima vire ni
Nisu oni ka i mi
I tako dodje dan
Da mi čovik dobro znan
Hoće uzest nju,
Al’ mi je ne damo
Jer ona je dio nas
I ostat ćemo tu

Cili život živin tu
Ka u nikom plavom snu,
Jer to je zemlja dide mog
I oca mog
Ja ostajem na njoj

A ona je prilipa
Ka draga divojka
I sva’ko želi nju,
Al’ mi je ne damo
Jer ona je dio nas
I ostat ćemo tu

Cili život živin tu…

Organizatori: Matica hrvatska Grude i Bratovština sv. Stjepana Gorica-Sovići

———————————————————————————————————-

Iz osobnih bilježaka Zvonka Bušića, 1992.

Theodor Fontane
AUF DEM WEG UND WIEDER DAHEIM

Ich bin hinauf, hinab gegangen,
ich suchte Glück und sucht’ es weit,
es hat mein Suchen micht betrogen,
und was ich fand, war Einsamkeit!

Ich hörte wie das Leben lärmte,
ich sah sein tausendfarbig Licht,
es war kein Licht, das mich erwärmte
und echtes Leben war es nicht!

Und endlich bin ich heimgegangen
zu alter Stell’ und alter Lieb;
und von mir ab fiel das Verlangen,
das einst mich in die Ferne trieb!

Die Welt, die Fremde, lohnt mit Kränkung,
was ich umwerbend ihr gesellt –
das Haus, die Heimat, die Beschränkung,
die sind das Glück, und nicht die Welt.

Theodor Fontane

NA PUTU I OPET DOMA

Išao sam gore, dolje
I tražio sreću, tražio je daleko;
Moje me traženje prevarilo,
I što sam našao, bila je samoća.

Slušao sam kako buči život,
Gledao njegovo svjetlo u tisuću boja;
To me svjetlo nije ogrijalo,
To nije bio pravi život.

I napokon sam otišao doma,
K starom mjestu i staroj ljubavi,
I s mene je spala čežnja,
Koja me je nekoć tjerala u daljinu.

Svijet tuđi, uvjedom nagrađuje
Što se njemu umilno pridružuje;
Kuća, domovina, ograničenje,
To je sreća i to je svijet.

Prepjev: Benjamin Tolić, listopad 2007.

—————————————————————————————————-

Sanjarenje o prošlosti i maštanje o budućnosti svrha su i smisao ovakvog postojanja i izvor snage potrebne da se sve ovo izdrži. Ipak, počesto razmišljam, a ponekad i sudbinu proklinjem, zašto mi je dosudila ovo turobno i polagano umiranje, da iz dana u dan, iz godine u godinu u ovoj paklenoj pustinji promatram starenje svoga tijela, slabljenje duha i propadanje uma. Obzirom da je ova pustinja beskrajna, sve mašte i planiranja za budućnost čine mi se kao prozirna iluzija ili morbidna šala, jer uvijek nadvlada osjećaj da ova moja kalvarija ne će nikada završiti, da ću nekako zaglaviti na ovome mome dugom putu per aspera, a da nikad ne ću stići ad astra.  A to je, vjeruj mi, daleko gora i strašnija stvarnost od bilo kakve (brze) smrti, posebno za me jer sam čovjek akcije, a što se riječi tiče, i tu sam bolji na jeziku negoli na peru. Ipak ponekad maštam kako bih se ćutio da ugledam kraj ovoj pustinji i kako bih doživio izlazak na slobodu i susret s vanjskim svijetom. Evo me konačno na kraju ovog dugog i dugačkog tunela, na suncu dana, suncu slobode! Ne mogu vjerovati, osjećaji su mi krajnje zbunjeni, šok se ne može opisati, čitavo tijelo je drveno, elektricitet prevelikog uzbuđenja je zatrnuo sve moje organe i osjećam se kao da hodam kroz oblake, nošen oblacima, jer sam lagan kao pero. Prošla je čitava jedna vječnost otkako sam osjetio radost života i osobno zadovoljstvo, tako da ih više ne prepoznajem i ne snalazim se. Sastanak sa ženom, mojom starom Julie, sa staricom majkom, s rodbinom i prijateljima, sa starim uspomenama, nakon tolikih godina! Jedni su u suzama, drugi su zabezeknuti, a ja, ja sam još izvan sebe i u oblacima. Evo me, ipak im ponavljam, godinama sam lutao po pustinji, dok sam pronašao put natrag, i evo me opet tu, osijedio i oćelavio,  možda i opametnio, ali u biti uvijek onaj isti koji je jednom davno odavde otišao – i mislim da sada znam kako se ćutio Odisej kada je ugledao svoju Itaku.

Maja Runje: Tekstualni dio programa Je li sokol il’  je vihor; okupljanje u čast i u znak podrške  Zvonku Bušiću, Stara crkva u Šamatorju u Gorici, petak, 18. travnja 2008. u 20 sati.

——————————————————————————————————

Pismo Zvonki Bušiću Taiku sa skupa podrške u Gorici

Dragi Zvonko!

Proljeće se svježim korakom spustilo Dragama niz Zavalu u Tvoju i našu Goricu. Bajami su se već ometnuli, loze soče i pupaju, krumpir izbija. Polje je neobrađeno, neuzorano. Cila Gorica nije posadila struka duvana. Ne ide se više u polje čuvat blago, jer ga skoro i nema. Djeca više ne znaju kako se iz polja mjeri vrijeme. Znaš, ono sa suncem i hladom u Dragama podno Pita. Donja Mala ugasila već mnoge lumere, staze joj zarestaju. Izrasle su mnoge nove kuće. Od Vašeg bunara na cesti do Galića ćemera nestale su Jelauše i Dionice, na njima je sagrađen granični prijelaz prema Hrvatskoj. Mi smo opet, kao nekoć požerevačkim mirom, ostali van tih granica. Nije nas top dovatio.

Evo nas večeras, sabrali se u Tvoje ime, u Šamatorju, u staroj crkvi. Tik uz nas vječno počivaju Tvoji Peija i Kenduša. Obiteljska je grobnica od vratnica na livo. Tu, dok si Ti još bio u Gorici, nije bilo grobnica, tek su kasnije iskopane i zidane. I stara je crkva ona ista, kao i kad si u njoj kršten, i išao k misi, ali je obnovljena. Sad je sva od kamena, kako je i bila kad je fra Petar sagradi davne 1859. Arheološki je istražena, našli smo uz sjeverni zid, do zazidanih bočnih vrata u zemlji skritu ranokršćnsku krstionicu iz 4. do 6. stoljeća, obnovili smo je i prikazali da je svatko može vidjeti, a obnovili smo i oltarnu menzu iz toga vremena i sada stoji pred onim istim oltarom kojeg se i sam sjećaš. U staroj smo kapeli smjesti Hrvatsku franjevačku arheološku zbirku. Ovo sjećanje na Tebe i druženje s Tobom htjela je Matica Hrvatska ogranak Grude i Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorice i Sovića. Puna nas je crkva s Tvojom suprugom i članovima Tvoje obitelji na čelu.

Dušom nam večeras odzvanjaju mnoge drage i sadržajne riječi i pjesme i stiha, i proze i povijesti. Sve što Ti već u srcu nosiš. Htjeli smo sve to ponoviti ko molitvu, ko dar Tebi. A, sve opet u nadi, i misleći da Ti činimo dobro i da te obveselimo. Sanjali nismo da će se toliki Božići izredati, i toliki Uskrsi i tolika proljeća, a da se nećemo vidjeti, da Ti nećeš vidjeti svoje Gorice, svoga sv. Stipana svoga Šamatorja. Znamo da Ti je teško, i da Ti je najteže bilo kad si za svojim ocem i majkom iz tamnice plakao. Kad im nisi mogao biti na ukopu. Vjeruj da si nam bio u srcu, da smo s Tobom i Tvojom July bili jedno srce i jedna duša. Svaka je vijest o Tebi za nas bio dar, a Tebi smo htjeli olakšati tamničke dane odašiljući glase o našem nezaboravu spram Tebe i Tvoje žrtve.

Sokol Ti pismonoša s vihorom i velikom pjesmom ovoga svijeta nosi naše pozdrave. Želja je u pismu ovom i pozdravu da zdrav i krepak budeš. Da snage za povratak imaš, da tom povratku čim prije u oči pogledaš, da se susretnemo i sve to u ovoj crkvi Tvoga krštenja ponovno i reknemo, i zapjevamo, i suzu pustimo, i na grobu se pomolimo. Da opet udahneš ovog svježeg goričkog proljeća. Ovo Ti pismo ljubavlju i zahvalnošću napisano nosi dah naše duše, naše čežnje, želje za susretom, što skorijim, s Tobom, dragi Taiče, ovdje u Tvojoj Gorici.

Bilježimo se odani, iskrenim poštovanjem!

U staroj crkvi u Gorici okupljeni u čast i u znak podrške  Zvonki Bušiću – Taiku, 18. travnja 2008. godine Gospodnje.

Slike s večeri u znak i u čast Zvonki Bušiću – Taiku možete pogledati u galeriji fotografije ili direktno na link ovdje!