Šamatorje u Gorici

Dotrajalu lijepu kapelicu-oltar obnovilo se 1994. godine i uredilo kako bi bila usmjerenjem za dalje uređenje Šamatorja, groblja, dvorišta oko stare kapele i stare crkve. Obnovljena kapelica iz 1956. godine dobila je za oltar “fratarski stol” iz 1915. koji je obnovom stare kapele bio srušen. Na ploči oltara stoji uklesano “fr. B. B. 1915.” (značenje: fra Blago Babić, ondašnji župnik).
 
 

Spomen-znak za sve poginule i sve pokojne u našem groblju urađen je u 1995. godini. Otvoren je i blagoslovljen 30. srpnja. Stoji u visini oltara u Šamatorju, okrenut prema staroj crkvi. Pod križem je otvorena kamena knjiga s imenima svih poginulih i nestalih u II. svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. Križ je u maniri mozaika od različitoga mramora. U križ je ugrađeno više od 7000 kamenčića. Pod veliki križ mozaik postavljena je otvorena knjiga. Od “prilepskog” je mramora, a slova su ispisana u granitu “arabici”. Granit je izrazito crn, veoma otporan na atmosferilije. Pod golemim naslovom VJEČNO ŽIVI TKO ZGINE POŠTENO ispisano je 237 imena poginulih i nestalih u II. svjetskom ratu i poraću, te broj poginulih, nestalih i umorenih kugom “španjolkom” u I. svjetskom ratu i poraću njih 320 iz naše župe. U planu stoji da će po završetku rata za slobodu i samostalnost Hrvatske imena poginulih u Domovinskom ratu naći svoje mjesto pod njihovim i našim križem.

Nastojalo se, koliko je to moguće, urediti pristup crkvi i župnom uredu. Trudilo se da u njihovoj okolini bude što više cvijeća i zelenih površina. Stoga se po cijelom dvorištu razvela voda i izgradilo nekoliko zdenaca, od kojih su dva od klesanog kamena. Jedan je u Šamotorju (drugi ispred nove crkve) ispod mrtvačnice. Na zdencu je postavljena skulptura koja je visoka 1,5 m, sastavljena od dva dijela – kruha (hostije) i kaleža (vina). Na kruhu su imena svih župnika koji su djelovali u župi od 1836. godine na kaležu je tekst: “Slava Bogu i svetom Stipanu”, motivi pronađeni arheološkim iskopavanjima te hrvatski grb, klasje, grožđe, mač…

 
 

Izvor: Župni Ljetopisi Gorice i Sovića od 1992.-2003.
         Arhiv Bratovštine