Župa Gorica – Sovići prije sto godina

Gorica
Župa sv. Stjepana Prvomučenika

Pod imenom mjesne kapelanije odijeljena je od matice Posušje g. 1831. Od tada ima i matice. Malo zemljište za ovu župsku kuću dala je katolička obitelj Krnjić. Kuću, slamom pokrivenu, suhozidanu, sagradio je o. Stjepan Karlović iz Kreševa. Spomenutu kuću, koja se rušila, sadanji župnik je napustio i nastanio se kod crkve u maloj kući bratovštine …

Gorica
Župa sv. Stjepana Prvomučenika

Pod imenom mjesne kapelanije odijeljena je od matice Posušje g. 1831. Od tada ima i matice. Malo zemljište za ovu župsku kuću dala je katolička obitelj Krnjić. Kuću, slamom pokrivenu, suhozidanu, sagradio je o. Stjepan Karlović iz Kreševa. Spomenutu kuću, koja se rušila, sadanji župnik je napustio i nastanio se kod crkve u maloj kući bratovštine te čeka mogućnost da mu se napravi pristojan stan.
Gorica ima vrlo blagu klimu. Nalazi se na prisojnom kraju velikog polja koje se prostire sat i pol. Ovo veliko polje je vrlo plodno radi prirodne masnoće tla i radi zimskih poplava. Bilo bi još plodnije kad bi se iz  V r l j i k e  (ili Bidave) dovela voda kojom bi se ljeti natapalo. Polje ima dva jezera: Prološko jezero i  K r e n i c u. ima jednu rijeku  V r l j i k u, mnogo vrela razbacane na sve strane. Sve ovo čini Goričko polje vrlo lijepim.
Župa Gorica ima četiri sela: Jedno na zapadu istoimeno, na istoku Soviće i Grude te na jugu Dubravu. Gorica, Sovići i Grude se prostiru na sjevernom kraju polja ispod neprekidnog brda  S t r a n e. D u b r a v a  je u sredini polja. I ja pamtim da su tu bile velike, debele šume. Sada zbog bezobzirne sječe i paljevine nema ni traga od šume. Da je s njom upravljano ekonomično, mogla je zadovoljavati polovinu naše Misije. Nije dakle čudnovato da Gorica trpi zbog nestašice drva. Isto tako nije čudno, ako sa zemljišta iz Dubrave ima malo roda, jer je to zemljište vrlo nerodno. Zla djela, naime, prati kazna.
Gorica graniči na istoku s Grudama, koje pripadaju Ružićima, na jugu s Ružićima i Runovićima, na zapadu s Medvidovićima, i na sjeveru s Posušjem.
G o r i c a  (šumica) ima ruševina tvrđave. U starom groblju pokraj crkve bilo je više od dvije stotine velikaških nadgrobnih spomenika, od kojih je veliko kamenje gotovo sve ugrađeno u zid nove crkve koja je ondje sagrađena. Na sjevernoj strani od groblja, bio je nekada veliki grad. U njegovim ruševinama našao sam g. 1856. banju, popođenu kamenčićima razne boje, vješto obrađenim (mozaik). Također u sredini velikoga groblja u Gorici dugo su se čuvale ruševine crkve sv. Stjepana, koje su podržavale vrlo živu pobožnost prema svetom mjestu. I iz dalekih mjesta dolazili su ljudi da ispune svoje zavjete i ljubili razbacano sveto kamenje. Obilazili su ruševine naokolo na golim koljenima.
Postojalo je, dakle, opće i živo štovanje mjesta, koje mu se napokon povoljne političke okolnosti dopustile da se počne g. 1856. S gradnjom nove crkve sv. Stjepana. Ja sam, koji sam tri godine bio na čelu gradnje, ne bih mogao izložiti s kakvim žarom je gorički puk pomagao da što prije vidi dovršenu crkvu.

Kad se ovdje ne može iznijeti mnogo o tom radinome puku, reći ću bar ovo. Pri koncu godine 1858. crkva je bila dovršena, osim poda. Ali nemoguće je bilo dobiti kamene ploče osim iz Osoja u Posušju, dva i pol sata hoda po vrlo lošem i izrovanom putu. Što se učinilo? Svaka osoba morala je sebi priskrbiti ploču na kojoj će klečati. I uistinu je priskrbila. Veselo su nosili na ramenima i leđima muški i ženske 140 pa i do 600 libra težine. Iz te činjenice zaključi što treba suditi o ostalom radu puka. Kad bi se na drugim mjestima našlo i pola goričke revnosti, sigurno ne bismo bili prisiljeni i sad misu govoriti pod drvećem. Međutim, stara crkva koju su franjevci više puta podizali bijaše malena, naime, 15 lakata duljine, s okruglom kapelicom velikoga oltara koja je bila utvrđena svodom. Nova crkva duga je 38, široka 18 lakata. Ima oltarsku kapelu, sada uglastu, pod apsidom. Ova crkva ima 10 prozora.
Jedino veliki oltar je dovršen. Ima veliki kip sv. Stjepana. Još dva za oltare označena mjesta čekaju i sada da se dovrše. Ovoj crkvi g. 1866. (na moju molbu) slavni gospodin Ivan Franković iz Rijeke velikodušno posla veličanstvene slike Put križa, lijepo u Veneciji izrađene. Na čast crkve i za pokriće troškova popravka nastojao sam također, da se osnuje bratovština koja će imati svoja pravila, zastavu i kape. Sama pak bratovština vlastitim novcem i trudom napravi tada kuću bratovštine blizu crkve.
Ako pitaš, kakvim je sredstvima napravljena tako prostrana crkva, među vrlo siromašnim goričkim narodom, evo ti odgovora: austrijski car, Franjo Josip, na ponizne molbe graditelja velikodušno je darovao 1500 forinta. Ostalu poveću svotu dali su nam mnogi pojedini dobročinitelji. Tako i za zvono koje je nabavio 1850   o.  Petar Kordić.
Nakon završetka crkve puk je sam, da se pobrine za crkvu i svoje pokojne, opasao o vlastitom trošku veliko kvadratno groblje zidom s malterom u opsegu 600 lakata.
Uzalud ćeš na drugom mjestu tražiti slično groblje po položaju, ljepoti i smještaju. Blizu groblja s juga su glasoviti izvori  S t u b l e.
Sovići su na  K r s t i n i  imali malu tvrđavu i na više mjesta plemićkih nadgrobnih spomenika. Pod  V l a š i ć i m a kod zdenca na jug bila je nekada tvornica opeke. U   B o b a n o v o j   D r a g i   postoje ruševine više velikih zgrada. Poznati su izvori i  S o v i ć k e   S t u b l e.

Stanje duša župe Gorica

        P.  o.  Marko Herceg, župnik.

______________

¹ Šematizam fra Petra Bakuleiz godine 1867. preveo dr. fra Vencel Kosir, Mostar, 1970.