Korizma (quadragaesima – četrdesetnica)
Korizma je, ako bismo je definirali, uskrsno ili vazmeno pokorničko vrijeme! Često čujemo tu rečenicu, no jesmo li se upitali zapravo što ona znači?! Kad je korizma uvedena u Crkvu, koja joj je simbolika, što ona znači za čovjeka kršćanina, koliko korizma traje…?! To pokorničko vrijeme ima svoju ishodišnu točku na samom početku Crkve u postu koji je trajao dva dana na Veliki petak i Veliku subotu, zbog žalosti, jer je Isus tada umro i bio u grobu.
To pokorničko vrijeme ima svoju ishodišnu točku na samom početku Crkve u postu koji je trajao dva dana na Veliki petak i Veliku subotu, zbog žalosti, jer je Isus tada umro i bio u grobu. Tijekom 3. stoljeća post se protegnuo na cijeli Veliki tjedan. U 4. stoljeću već poznajemo post od 40 (četrdeset) dana, prije Svetog trodnevlja, dakle, prije Velikog četvrtka, Velikog petka i Velike subote. Nazivamo je četrdesetnicom jer toliko traje, a svoju simboliku broja 40 (četrdeset) vuče iz Starog zavjeta kad je Mojsije 40 godina vodio Izraelski narod kroz pustinju do obećane zemlje. U Novom zavjetu zoran je primjer Isusa koji je u pustinji, kušan od Sotone, u postu i molitvi, a prije svog javnog djelovanja, probdio 40 dana.
Post, koji se prakticirao u prvoj crkvi, bio je slijedećeg sadržaja: Jeo se jedan obrok (navečer) te se uzdržavalo od mesa i vina, a kasnije i od mliječnih proizvoda i jaja. Korizma je u to vrijeme bila smatrana pripravom na krštenje (tzv. Katekumenatom – tečajem priprave na sakrament krštenja i javnom pokorom), a Srednji vijek u Korizmi stavlja naglasak na Muku Isusovu.
U korizmu ulazimo srijedom Pepelnicom, kad se pepelom, koji se dobio sagorijevanjem spaljenih grančica od nedjelje Cvjetnice, vjernike posipa po glavi ili čelu uz izgovor: Memento, homo, quia pulvis es et in pulverem reverteris! – Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti! Ili: Obrati se i vjeruj Evanđelju!
Korizma broji 6 (šest) korizmenih nedjelja. Sama tematika muke Gospodnje izražena je u 6. korizmenoj nedjelji koja se i zove Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica. Misa je, stoga, na ovu Nedjelju posebno obilježena čitanjem ili pjevanjem (kantanjem) muke prema Evanđelistima tzv. Sinopticima (Mateju, Marku i Luki). I dani Velikog tjedna, koji počinju Cvjetnicom, obilježeni su mukom Isusovom.
Vazmeno trodnevlje
Crkva je u samim svojim počecima slavila blagdan Pashe ili Uskrs samo jedan dan, noćnim bdijenjem s Velike subote na nedjelju Uskrsnuća. U 4. stoljeću, e da bi se naglasio najveći događaj spasenja, počelo se slaviti «Presveto trodnevlje Gospodina raspetog». Takvo značenje u teološkom, liturgijskom i duhovnom smislu Sveto trodnevlje uz male preinake ima do dandanas. Ono je najneposrednija priprava na najveću svetkovinu kršćanske vjere Kristovo Uskrsnuće, a svaki od ovih triju dana svojim sadržajem je pun otajstva i tajni i jednako svet.
Veliki četvrtak pripada, kao prvi dan, Svetom trodnevlju. Na Veliki četvrtak je Isus ustanovio sv. Pričest. Na Veliki četvrtak ujutro slavi se «Misa posvete ulja» na kojoj biskup sa svojim svećenicima blagoslivlja i posvećuje ulje koje se onda upotrebljava kod proslave sakramenata krštenja, potvrde i bolesničkog pomazanja.
Veliki petak je dan kad se sjećamo Isusove muke i smrti na križu. Prva crkva je na ovaj dan i na Veliku subotu strogo postila, kako smo već kazali, zbog žalosti za umrlim Isusom. I danas je ostao crkveni propis da je Veliki petak strogi post i nemrs, a po našim župama postoji običaj da se posti i Velika subota, svoj duboki temelj takav običaj posta na Veliku subotu nalazimo u prvoj crkvi.
Na Veliki petak nema svete mise, jer je misu na križu, za nas, toga dana, položivši svoj vlastiti život za svoje prijatelje, slavio Isus Krist.
Veliki petak ima u sebi tri obreda:
– Obred naviještenja muke Gospodnje, koja je svake godine na ovaj dan po Ivanu,
– Obred klanjanja i ljubljenja Križa Gospodinova i
– Obred svete Pričesti.
Po mnogim našim župama na Veliki se petak moli Put križa kao uvod ovim trima obredima, što opet vuče predaju iz samoga Evanđelja, koje se pjeva, kao Muka ovoga dana. Sveti Franjo Asiški i sveti Dominik prvi su ljudi koji su u povijesti crkve uveli molitvu Puta križa. Od tada je Put križa prirastao srcu svakog vjernika, posebno naših hrvatskih prostora.
Velika subota – Vazmeno bdijenje je dan kad se sjećamo Isusa koji je pokopan u grob. Preko dana nema nikakvih obreda, tek kad padne noć kako kaže sveti Augustin počinje: «Majka svih vigilija (bdijenja)», noćno Bdijenje, molitveni raspjevani doček Kristova Uskrsnuća. Liturgija ove noći je vrlo bogata. U prvoj crkvi bi liturgija ove svete noći počinjala padom noćnog mraka, a završavala jutarnjom svjetlošću, kako bi se naglasile antiteze noć = smrt, a svjetlost = Uskrsnuće!
Današnja obnovljena liturgija Vazmenog bdijenja na Veliku subotu ima nekoliko obreda:
-Služba svjetla,
-Služba riječi,
-Krsna služba i
-Euharistijska služba.
Služba svjetla počinje blagoslovom ognja, te paljenjem Uskrsne svijeće «Svjetla Kristova (Lumen Christi)», nakon čega se odaje počast Uskrsnoj svijeći, kao Svjetlu koje je raspršilo tamu, Uskrsna svijeća se kadi i pjeva joj se «Hvalospjev (Exultet)»
Potom se čitaju biblijska čitanja kojih ove noći ima devet, a dva su zadnja iz Novog zavjeta. Iz pastoralnih razloga, kako se danas znade često čuti, svećenici mogu skratiti čitanja iz starog zavjeta na tri ili čak na dva, kako se obično radi. Svako je čitanje popraćeno prigodnim molitvama i psalmima.
Euharistijom bi završavala ova sveta noć.
