Danas smo se ovim riječima oprostili od našeg dragog prijatelja Viće Jasaka :
Poštovana obitelji Jasak!
Dragi naš Vićo!
Braćo i sestre!
U ime Bratovštine svetoga Stjepana Prvomučenika moramo izreći riječ oproštaja. Teška je, Vićo, ova riječ. Zapinje u grlu. Ne možemo shvatiti da Te sutra neće biti s nama. Od početka si našim članom, i to onim koji je to bio pune duše. A Ti si, Vićo, sve radio pune duše i srca. I u ratu i u miru. Kad je naša Zemlja bila napadnuta, stavio si krunicu oko vrata, kapu s hrvatskim grbom na glavu i uzeo pušku u ruke. Bio si spreman za svoj narod i svoju Domovinu dati život.
Sa svojom si Ivom osnovao svoju obitelj. Jednu dragu i divnu obitelj. U gnijezdu svojih Jasaka uvijek si htio dati slavu i Bogu i čovjeku. Bio si divnim članom naše župne zajednice. Imao si svoje mjesto u našoj crkvi.
Želimo Ti, Vićo, reći iskreno hvala za sve. Hvala Ti za primjer kojeg si nam pokazivao kako se treba živjeti život, osobito onda kad ti na leđa tovari teške križeve. Ti si ih nosio s osmijehom, i nikad nisi kukao. Uvijek si govorio: Može se to. Hvala Ti za žrtvu koju si prikazao za život svoje obitelji. Hvala Ti za obol kojeg si dao Bratovštini.
Tvojoj Ivi i djeci Anti i Marti, i cijeloj tvojoj rodbini izričemo iskrenu i duboku sućut. Počivaj Vićo u miru Božjem.
Tvoja Ti Bratovština s ljubavlju stavlja grumen zemlje hrvatske na lijes i veli: Počivaj u miru dobri čovječe.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.
