Poštovana ožalošćena obitelji, rodbino i prijatelji, dragi naš Jefto!
Svi smo sebi u vlastitom životu postavili ono teško i neugodno pitanje: Kako bih se osjećao da živim s činjenicom da sam teško bolestan, da su liječnici od mene digli ruke, da mi u mom životu, bez obzira na godine, nema spasa. I na samu činjenicu upita, strese nas jeza.
A, s druge smo strane, nažalost, duboko svjesni činjenice tolikih mladih na smrt bolesnih, da se to svakoga dana svakome od nas može dogoditi i u našem vlastitom životu.
Duboko smo uvjereni da su bolesti najteži križ koji čovjek može nositi u svom ljudskom životu. Posebno onda kad je čovjek još mlad, kad još uvijek pred sobom ima život i planove, kad u svom životu nije izrekao ni polovicu onoga što mu zakonom prirode i Boga pripada. Kad se u bolesti nada da će jednom ozdraviti i nastaviti ovozemni život.
Danas smo uz tijelo pokojnoga našega brata Željke – Jefte. On je od prvoga dana bio član naše Bratovštine sv. Stipana Prvomučenika, njen osnivač. I danas kad se želimo oprostiti od njega, ne izlazi nam iz glave njegov lik, veseo, spreman na šalu i na svoj račun, ali uvijek oštroumno i na odgovor na sebi svojstven način, onakav kakav imaju upravo njegovi i naši Bobanjari, duhovit i sadržajan. I u najtežoj neizlječivoj bolesti koja ga je doslovce ispila, Jefto je uvijek bio nasmijan i vedar kad bismo ga god posjetili, do zadnjega dana i posljednjeg daha. Molio bi i na usnama su mu uvijek bile riječi: Sve je u Božjim rukama, kako on dade tako će biti. Križao se i molio Boga do posljednjeg otkucaja svog srca, a i svakodnevno je svjedočio istinsku vjeru jednog pravog pravcatog kršćanina, uzornog člana Bratovštine sv. Stipana.
U Bratovštini zauzet uvijek oko dobra, u humanitarnom radu obilazeći svoje usamljene i siromašne sumještane, bio je voditelj građevinsko-ekološke sekcije u Bratovštini. U crkvi je čitač na nedjeljnim svetim misama, za Božić je bio inicijator kićenja jaslica pred crkvom u Sovićima vedro i veselo i ovog posljednjeg Božića s nama. Za Veliki petak nisu mogli promaći njegovu oku čitači i nosači križa na postajama Puta križa posebice u Bobanovoj Dragi, sve detalje je brusio. Za Ilindan u Bobanovoj Dragi kod zvonika opet glavni bijaše naš Jefto.
Molimo dragoga Boga u kojega je naš brat vjerovao da ga primi u svoj raj, da odozgor motri na nas i na našu Bratovštinu koju je iznad svega volio. Neka zajedno s ostalim članovima naše Bratovštine, koji su prije njega otišli svomu Gospodinu, bude zagovornik i molitelj za nas koji ćemo za njima otići.
Svi ćemo umrijeti. To si ti, dragi naš Jefto, učinio danas, sutra smo mi na redu. Mnogo smo naučili iz Tvoga života i smrti. Na tebe smo ponosni. Duboko smo uvjereni da si u krilu vječnog Boga kome si neizmjerno vjerovao. Hvala Ti za sve! Za te, dragi Jefto, uvijek tu u molitvi tvoja obitelj, tvoj zbor, tvoji prijatelji i tvoja voljena Bratovština!
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
