Već nekoliko godina u našoj župi se održavaju klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i to svakog prvog četvrtka u mjesecu. Od dolaska fra Nikole Spuževića u našu župu, ova pobožnost se održava svaki četvrtak. Prvog četvrtka u mjesecu pobožnost se održava u Sovićima a ostali u Gorici u Staroj crkvi sv. Stjepana. Ovisno o ostalim događanjima u župi održava se u 19 ili 20 sati. Ova najljepša pobožnost koju vjernici mogu odati Isusu Kristu u zajedništvu sa svećenikom uvijek je mnoge uzdizala prema Bogu. Za ovu pobožnost prvog četvrtka u mjesecu vjernici se okupljaju u lijepom broju. Ovaj četvrtak ( 7. 7. 2011. ) klanjanje je u Sovićima u 20 sati.
Već nekoliko godina u našoj župi se održavaju klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i to svakog prvog četvrtka u mjesecu. Od dolaska fra Nikole Spuževića u našu župu, ova pobožnost se održava svaki četvrtak. Prvog četvrtka u mjesecu pobožnost se održava u Sovićima a ostali u Gorici u Staroj crkvi sv. Stjepana. Ovisno o ostalim događanjima u župi održava se u 19 ili 20 sati. Ova najljepša pobožnost koju vjernici mogu odati Isusu Kristu u zajedništvu sa svećenikom uvijek je mnoge uzdizala prema Bogu. Za ovu pobožnost prvog četvrtka u mjesecu vjernici se okupljaju u lijepom broju. Ovaj četvrtak ( 7. 7. 2011. ) klanjanje je u Sovićima u 20 sati. Zašto se klanjati Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu kad imamo sv. misu u kojoj se sjedinjujemo s Kristom u svetoj pričesti?
Klanjanje izvan mise produžuje i pojačava ono što se zbilo u liturgijskom slavlju te omogućuje istinski i duboki prihvat Krista, objasnio je Papa.
Papa Bensdikt XVI. Poručuje svim biskupima, svećenicima i vjernicima da prikladnim i dostojanstvenim pobožnostima gaje klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom jer se time ističe Kristocentričnost našeg života.
Od sredine 15. stoljeća uveden je običaj davanja blagoslova Presvetim na procesijama u vrijeme Tijelova. Uskoro nakon uvođenja blagdana Tijelova i njegove osmine uvedeno je izlaganje Presvetog s pobožnošću i blagoslovom. Često se Presveti sakrament izlagao na oltaru i tijekom Svete Mise. To se događalo u Njemačkoj već nakon sredine 14. stoljeća i to za vrijeme župne Mise ili za vrijeme mise četvrtkom na čast Tijela Kristova što se nazivalo i Tijelovska Misa. Te Mise četvrtkom bile su svečane, pjevao je na njima zbor, kadilo se tamjanom, i zvonila su zvona, kad se Presveto nosilo na pokrajnji oltar, ili oko crkve na groblje. U nekim mjestima ove Mise četvrtkom poprimile su karakter pobožnosti Presvetom tako da se poslije poslanice pjevala euharistijska himna ili antifona, i pri tome se pokazivala posvećena hostija narodu. Za svečani ugođaj ovih Božjih službi brinula su se mnoga bratstva i udruge Presvetog sakramenta koja su se osnivala u svrhu njegova štovanja.
Također izlagalo se Presvetog tijekom molitve časoslova, večernje ili povečerja, što je bilo uvedeno za tijelovsku osminu, a kasnije se proširilo i na ostale dijelove godine. U mnogim mjestima iz nekadašnje večernje u čast svetom križu ili Majci Mariji nastali su euharirsitjski blagoslovi, koje je narod rado prihvatio. Naposljetku, u pojedinim mjestima Presveto je izlagano po cijeli dan.
U zemljama izvan Njemačke tog vremena (u 15. stoljeću) izlaganje Presvetog izvan mise, sa blagoslovom ili bez njega, bila je prava rijetkost. U Francuskoj je uveden blagoslov ili „salut“ tek u 17. stoljeću, a u Engleskoj u 18. stoljeću.
Prije svega su u 12. stoljeću u sjevernoj Francuskoj, u Nizozemskoj i u Njemačkoj od zidnih tabernakula nastali „euharistijski tornjevi“, koji su u doba gotike dosezali do stropa. Kod takvog izgleda svetohraništa porasla je potreba da se Presveto vidi. Tada se hostija stavljala iz rešetkastih vrata u staklenu posudicu što je bio jedan način stalnog izlaganja Presvetog.
