9. srpnja 2006. 14. nedjelja kroz godinu
1. čitanje: Ez 2, 2-5
U one dane: Uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. I reče mi: "Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: 'Ovako govori Gospodin Bog! I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.
9. srpnja 2006. 14. nedjelja kroz godinu
1. čitanje: Ez 2, 2-5
U one dane: Uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. I reče mi: "Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: 'Ovako govori Gospodin Bog! I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.
Pripjevni psalam: 123 (122), 1-4
Oči su naše uprte u Gospodina
dok nam se ne smiluje.
Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.
Oči su naše uprte u Gospodina
dok nam se ne smiluje.
Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara
i oči sluškinje u ruke gospodarice
tako su oči naše uprte u Gospodina, Boga našega,
dok nam se ne smiluje.
Oči su naše uprte u Gospodina
dok nam se ne smiluje.
Smiluj nam se, Gospodine,
smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira.
Presita nam je duša
podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
Oči su naše uprte u Gospodina
dok nam se ne smiluje.
2. čitanje: 2 Kor 12, 7-10
Braćo! Da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
Evanđelje: Mk 6, 1-6
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu."
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu."
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
