Danas u ovom vremenu, koje je kao i svako uvijek i na svakom mjestu potrebno kršćanskog duha, prisjećamo se svih ovih godina koje su iza nas prošle u znaku križa.
Danas u ovom vremenu, koje je kao i svako uvijek i na svakom mjestu potrebno kršćanskog duha, prisjećamo se svih ovih godina koje su iza nas prošle u znaku križa. Put križa smo molili sve ovo prohujalo vrijeme. Nismo zaboravili Riječ koja žeže, koja je ognjem isklesana: „Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih nadvratnicima kuće svoje i na vratima svojim." (PZ 6,4-9) Nismo zaboravili Riječ Jahvinu o ljubavi. I ovu iz Staroga zavjeta i onaj Pavlov veličanstveni hvalospjev o Ljubavi iz Novoga zavjeta koji je u I. poslanici Korinćanima u 13. poglavlju. I upravo iz te ljubavi Boga prema nama i nas prema Njemu, i u znak zahvalnosti i našega vapaja u boli, ovaj Put križa na Veliki petak molimo.
Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika je i začetnik, zajedno sa našim fratrima i časnim sestrama, ovog molitvenog hoda kojega obavljamo svake godine na Veliki petak od zvonika-kapele sv. Ilije Proroka u Bobanovoj Dragi, noseći Kristov križ kroz cijelu župu glavnom cestom, i završavajući molitvu kantanjem Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu u Novoj župnoj crkvi u Gorici, te ljubljenjem Isusova križa i primanjem sakramenta sv. pričesti. Počeli smo ga kroz župu moliti 1999. godine. I u buduće ćemo nastojati ovu pobožnost njegovati uvijek svjesni činjenice da smo kao ljudi potrebni Božje pomoći, a ona nam se uvijek pruža u molitvi i vršenju Božjih zapovijedi čineći dobra djela. Stoga, odlučno s Kristom Svetim, Jakim i Besmrtnim kročimo kroz ovozemni život grleći Njegov i svoj vlastiti križ!
Ove 2006. godine je također hodio Put križa. Kažu prisutni, da je bilo više svijeta nego ikada do sada. Lijepo vrijeme, jer Uskrs ove godine pada 16. travnja, učinilo je da i oni slabijega hoda izađu i krenu za Križem. Župnik fra Željko Grubišić je predmolio uvodnu i završnu molitvu, a 14 (četrnaest) križonoša podmetnulo je svoja ramena i pomoglo Isusu, svaki sa svojim osobnim zavjetom. Toga nam toliko danas treba. Krasni mladići i divojke molili su kod postaja i vapile Kristu. Frama je ove godine pripremila, napisala i predmolila Put križa čitajući kod svake postaje. Doista dojmljivo. U prepunoj Novoj crkvi, župnoj, u Gorici pjevali smo, liturgijski uobičajenu na ovaj dan, Muku Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, primili sv. Pričest, poljubili i poklonili se Kristu na križu i otišli kućama zadovoljni. Koliko je samo potrebno da čovjek bude zadovoljan, vidjelo se ovoga dana. Isus je za nas umro na križu. Čekamo u molitvi i bdijenju zoru Uskrsnuća kad ćemo svi zajedno moći zapjevati: Aleluja! – Hvalite Gospodina! I onu Uskrsnicu: …Znamo da si do istine uskrsnuo, Božji Sine. Pobjedniče, Kralju divan, budi nama milostivan. Amen! Aleluja! Hvala Ti Gospodine Isuse Kriste!
Mario Bušić
