Neki datumi u našemu životu toliko nam se urežu u pamćenje da ih naprosto ne možemo ni pod kojim uvjetima izbrisati. Oni su poput osjećaja zasluge i nagrade u našoj nutrini nakon učinjena dobra i plemenita djela. Takav je jedan nadnevak bio 3. prosinac 1999. godine. U večeri toga dana obnovljena je Bratovština, osnovana na dobrim i čvrstim temeljima nekoć već postojeće bratovštine u drevnoj župi Gorica-Sovići, nad kojom od ranokršćanskih vremena bdije njen zaštitnik sv. Stipan Prvomučenik.
Petnaest godina čovjeku proleti u hipu, e da okom ne trepne. Takvo je vrijeme, ono teče i teče, neumorno i bez zadrške. U tomu vremenu tečemo i mi, istječemo k svomu koncu. Petnaest ljeta Bratovštine i nije neko veliko vremensko razdoblje, međutim njezina djelotvorna prisutnost u društvu, u svakodnevnom životu, čini ju udomaćenom, kao da je tu već desetljećima.
Vrijeme se ne može vratiti natrag, a i nije potrebno jer ga je dragi Bog usmjerio uvijek i samo naprijed, i jer svi članovi Bratovštine kažu da bi opet učinili isto, osnovali bi Bratovštinu i sada, i u njoj radili lijepe i korisne stvari kao i do sada. Bratovština se uvukla u srce i dušu, ona teče kao vrijeme kroz žile njenih članova i svih njenih prijatelja i podržavatelja. Bez Bratovštine bi nam život u ovom vremenu i prostoru bio nezamisliv.
Hvalevrijedne su bile naše akcije za pomoć siromašnima naše župe, općine i šire! Drago nam je bilo organizirati mnoga predavanja, tribine, za mlade i stare, sjećati se poginulih i nestalih naše župe i općine, pisati čestitke utamničenima u Haagu! Napose smo davali podršku našemu pokojnomu Zvonki Bušiću dok je bio u tamnici, a i onda kad je bio s nama. Molili smo, hodočastili, gradili, prikupljali i darivali, izlazili u susret, pomagali i pjevali!
Posebno smo ponosni na svoju klapu! Klapa Bratovština Gorica-Sovići! Nezamislivo mnogo proba, truda i rada, samoodricanja na sate i dane! Okupljanja, sokoljenja, prepirki i padova, i ponovnih ustajanja i hoda naprijed! Nikad nismo pali i ostali na zemlji! Uvijek nas je, uz Božju pomoć, privlačilo nešto više, nešto za čim srce čezne, neko Dobro koje nas i dandanas sokoli i tjera naprijed!
Posebno u svom srcu nosimo naše umrle članove: Ivanu Galić, Antu Šimića, Blaženku Pejić, Željku Bobana Jeftu, Zvonku Bušića Taika! Oni su nam u srcu i u mislima, za njih molimo! I u ovoj obljetnici smo za njih upalili svijeću, pomolili se, sjetili ih se i to ćemo nastaviti činiti! Neka im Isus Uskrsli bude vječna nagrada!
Imamo volje i nastaviti. Ovdje samo za kratko zastajemo, da bismo Vam svima rekli: Evo nas, stari smo, ili mladi, petnaest godina. Evo nas, uradili smo ovo, a snujemo u budućnosti činiti opet dobre i lijepe stvari. Ove nam je obljetnice zahvaliti svima koji su nas na ovome putu kroz ovo vrijeme pomagali. Na prvom mjestu našem Župnom uredu, našim fratrima i časnim sestrama od onih prvih, do ovih danas, te svim ljudima dobre volje, koji su prepoznali Bratovštinu kao nešto ugodno, dobro i korisno. Prigoda nam je pozdraviti i sve naše članove i jedni drugima nazdraviti za vremena koja su prošla i za ona koja stoje pred nama. Čestitamo ovu obljetnicu: Sretan 15. rođendan, ljubljena Bratovštino!
