30. rujna
SVETI JERONIM
(٭340./345. – † 419./420.)
Sveti je Jeronim (Jerko, Jere, Jerolim) bio crkveni otac i veliki naučitelj crkve. Bio je čovjek Svetoga pisma. Bio je također vrstan poznavalac Biblije i prevoditelj. Papa sveti Damaz dao je zadatak Jeronimu da učini reviziju latinskoga prijevoda Svetog pisma od prije i tako je nastao Jeronimov prijevod tzv. Vulgata, po kojoj je postao slavan u Crkvi i pamtimo ga rado sve do današnjih dana. Sveti je Jeronim mnogo putovao, sukobljavao se u raspravama oštro protiv heretika svoga vremena do se nije napokon skrasio u Svetoj zemlji. Tu je proveo trideset i četiri zadnje godine svoga života kraj Isusovih jaslica u Betlehemu. Meditirao je i učio. U Betlehemu je bio upraviteljem jednog samostana.
30. rujna
Jeronim je bio veoma nadaren i inteligentan, ali su mu narav i karakter bili teški, kažu povjesničari, te je s njim bilo naporno živjeti.
U počecima je bio lakouman, pa ga se znalo naći u različitim zločestim društvima. No, na kraju je kod njega pobijedila dobrodušnost i on se s milošću Božjom izgradio u sveca.
Otišavši iz Vječnog grada otputovao je u Galiju. Jedno se vrijeme ipak zaustavio u Trieru, zatim se uputio u Akvileju, gdje je ostao nekoliko godina. Asketski način života ga je pomalo osvajao. Tada je već uvelike proučavao Bibliju. Odatle je zbog sukoba sa zajednicom otišao prema Istoku i tu je upoznao monaški život.
Jeronimov boravak na Istoku omogućio mu je da u Antiohiji još više produbi svoj biblijski nauk i usavrši hebrejski jezik. Potom je pošao u pustinju gdje su mnogi živjeli pustinjačkim životom. Ondje je živio samotno, u noćnim bdijenjima, u pokori i u nezaobilaznom poslu.
Bilo mu je dosta teško, s obzirom na to da je on prije živio drukčijim načinom života.
Zbog sukoba s heretičnim Arijevim mišljenjima napustio je pustinju i vratio se u Antiohiju. Tu ga je biskup Paulin htio zarediti za svećenika. Jeronim se u početku opirao, ali se ipak s tim složio uz uvjet da i nadalje može ostati vjeran svom zvanju monaha ti da se može kretati kamo želi. Nakon što je postaoi svećenik dao se opet na putovanja. Od 380. do 381. boravio je u Carigradu listajući spise u gradskim knjižnicama. Tu je susreo sv. Grgura Nazijanskog koji je na njega dosta utjecao. Tu je Jeronim prevodio spise (homilije) Origenove.
U to je doba papa Damaz sazvao novi crkveni sabor. Jeronim je na tom saboru bio sa svojim biskupom koji ga je zaredio za svećenika, Paulinom. A onda se vratio opet u Rim ponijevši sa sobom sve što je do tada uradio, sve knjige i rukopise koje je posjedovao. Papa Damaz mu je tada povjerio da učini reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, tzv. Itale. Međutim je Jeronim učinio novi latinski prijevod cijelog Svetog pisma, Vulgatu. Na tom je djelu dugo radio oko 20 godina. Time je do danas zadužio cijelu crkvu.
Kad je umro papa Damaz, sveti je Jeronim otišao ponovo na Istok. U Betlehemu se smjestio tu je vodio jedan samsotan. Tu je još preko 30 godina posvetio život Bogu i književnom radu. Prevodio je svete knjige s hebrejskog jezika i pisao komentare. Osobito je poznat po spisu De viris illustribus (Slavni muževi). Svi su mu spisi veoma dragocjeni za znanost. Postoji također 157 Jeronimovih pisama.
Borio se je protiv krivovjeraca. Bio je vješt polemičar, oštar na jeziku i vrlo inteligentna uma.
Posljednje je godine svoga života obolio, oslijepio, te je 419. ili 420. godine pošao u Božju i svoju vječnost.
Blagdan svetog Jeronima slavimo 30. rujna. Sveti Jeronim je svetac s naših prostora.
