IVANJSKA NOĆ
Čarobne sanje…
I sjajem božanskim oblijeva
svu zemlju,
oživljujući duh svakom biću–
izvoru i kamenu.
U ovoj noći prepoznajem Onoga
koji u svemu
tajanstven diše:
Osluškuje ga
mog srca dah.
S. Marija od Presv. Srca
Katolička crkva ga naziva Krstiteljem jer je u rijeci Jordanu krstio samog Gospodina, kad je Duh sveti sišao na Nj. U istočnoj se pak Pravoslavnoj crkvi Ivan naziva Pretečom, jer je on onaj koji je svojom pojavom i djelovanjem prethodio Jaganjcu Božjem, kako Krista i sam naziva. Njega u povijesti Biblije nazivaju posljednjom starozavjetnom proročkom osobom. Istovremeno je i prvi novozavjetni svetački lik. On je spona između dva saveza, Staroga i Novoga.
Od svog je začeća Ivan Krstitelj bio čudom zasjenjen, milošću Boga Velikoga. Zahariji, koji se opirao vjeri, Bog je oduzeo govor dok nije trebao nadjenuti ime svom djetetu. Ivan je od začeća bio u stalnoj vezi s rođakom Isusom iz Nazareta. Kad je Bogorodica Marija pohodila svoju rođakinju svetu Elizabetu, čuvši da je trudna, dok ju je pozdravljala, zaigra joj od radosti Ivan (čedo) u utrobi.
U svojoj mladosti odlazi u judejsku pustinju. U Bibliji piše da se hranio skakavcima i divljim medom. Oblačio se u odjeću načinjenu od devinih dlaka. Bio je opasan pojasom. Živio je, dakle, pustinjskim, isposničkim životom. Propovijedao je obraćenje, unutarnji zaokret krsteći ljude u vodama rijeke Jordana. Imao je svoje učenike koji su ga slijedili. Na koncu je krstio i samog Učitelja, za kojeg je rekao da mu nije dostojan odvezati ni sveze na obući. Britak je bio na jeziku. Oštro se okomio na ondašnje učitelje zakona, na farizeje, nazivajući ih zmijskim porodima. Čitav je svoj proročki i propovjednički život podredio Isusu Kristu. O Njemu je govorio, Njega najavljivao pripominjući pri tome da ga trebamo dočekati pripravni, obraćeni, u potpuno novom životnom ruhu.
Svetog Ivana Krstitelja dao je uhititi židovski kralj Herod. Budući da je Herod ljubakao sa ženom svoga brata Filipa, a Ivan ga je javno za to osudio. Na gozbi, na kojoj je Herodijadina kćer Saloma izazovno plesala na stolu te time opčarala i samoga Heroda, kralj joj obeća dati što god od njega zatraži. Ona, na Herodijadin nagovor, zatraži glavu Ivana Krstitelja. Potom Herod zapovjedi da Ivanu odrube glavu i pokloni je na pladnju Salomi.
U jednom apokrifnom spisu piše da je tijelo svetog Ivana Krstitelja dao spaliti car Julijan Apostata. A Julijan Apostata (gr. Αποστατης, č. Apostates – Otpadnik) bio je na prijestolju Rimskog carstva od 361. do 363. godine i on je tzv. Ediktom o toleranciji uveo u svom carstvu ponovno otvaranje poganskih hramova, a sam se okrenuo od kršćanstva i priklonio se štovanju više bogova želeći tako oslabiti samo kršćanstvo. Zato je nazvan Apostata – Otpadnik. Skončao je 363. godine pod do sada nerazjašnjenim okolnostima (najvjerojatnije je ubijen).
U našem kršćanskom pobožnom puku grudskoga i posuškoga kraja nastala je krasna molitva svetom Ivanu Krstitelju koju danas tek naše stare bake i poneki djedovi znaju. Ona je u biti životopis i molitva istovremeno. Ovdje je donosimo u cijelosti:
Kad se pisma ispuniše,
što proroci govoraše,
otkad `oti Isus sveti
na svit ovi doći,
izličit` nas od nemoći,
prije posla` poklisara,
svemoguća svoga stvora,
kome ime Ivan biše,
Krstitelj se zovijaše,
da navisti svemu puku,
pripravivši svoju muku.
Svidok Ivan biše,
kako Sveto pismo piše.
Otkupljenje zar je došlo,
a sužanjstvo jur je prošlo?
Bog mu dade te mislosti,
U utrobi bi posvećen,
Prije neg` je na svit rođen.
Od Isusa bi posvećen
i od blažene Divice porođen.
Kad se Ivan na svit rodi,
čudiše se svi narodi,
jer mu mati stara biše
i neplodna u mladosti,
već porodi u starosti.
Otac njegov nim bijaše,
pa on tada besidiše.
On proslavi Oca Boga,
rad` velika čuda toga:
„Blagosovljen budi, Bože,
tvoja oblast svašta može.
ti kraljuješ na nebesin,
Svemogući znan da jesi.
`Valte Boga, svi narodi,
jer se velik prorok rodi!“
Od kada je svit počeo,
još se nije `vaki rodio
nad Ivana Krstitelja –
to su riči Spasitelja.
Ode Ivan do Jordana,
rika voda tako zvana,
u njoj krsti Gospodina
Previšnjega Boga Sina.
Sva se čuda dogodiše
i nebesa se otvoriše.
Kad se nebo to otvori,
glas iz neba progovori:
„To je moj Sin poljubljeni
i meni je priugodni.
Slušajte ga u nauku,
uteć ćete vičnju muku.“
I Duv Sveti s neba siđe,
na Isusa doli priđe
u prilici golubice
ter mu osinu sveto lice.
Kralj on` Irud tute staše,
on pravde ne dilovaše,
bratu ženu otimaše.
Zato njega Ivan kara
i s njim se prigovara
da to dilo dobro nije
i te stvari ne pristoje.
To kraljica ne slušaše,
pravde čuti ne tijaše,
već Iruda nagovori
da Ivana on zatvori.
U tamnicu njega stavi,
kako sveti Marko pravi,
pa ga zakla u tamnici
Za ugodit` Irudici,
kano janje malo.
O prokleta ti nepravdo,
zašto krivo govoraše,
zato sveti umiraše.
O ti ljudi zli prokleti,
`di pogibe prorok sveti!
Kad mu čuše učenici,
Ivanovi nasljednici,
mnogi k njemu `otijaše,
Sveto tilo uresiše
i mirisom pomazaše,
jer običaj taki biše.
Svet` Ivane Krstitelju,
dragi Božji prijatelju,
u pokori da umremo,
na nebesa da dođemo,
da te onde svi vidimo
i s tobom se veselimo.
Sine Božji budi `valjen
po sve vike vikova. Amen
Osim u Isusovo doba i u prvim koracima širenja kršćanstva spominju se Ivanovi učenici. Oni su se širili istovremeno kad se i kršćanstvo počelo širiti, a poznavali su samo Ivanovo krštenje. O njima možemo saznati iz Djela apostolskih koje je napisao sv. Luka. Tu se spominje da sv. Pavao susreće Ivanove učenike daleko u Maloj Aziji, te da su oni samo primili Ivanovo krštenje, a nisu bili upoznali Duha Svetoga.
Ivanu Krstitelju se proširilo štovanje zarana. Tako je najstarije mjesto štovanja ovog sveca povezano s njegovim grobom u Sebasti, u današnjoj Palestini. Također u Damasku je bila posvećena ogromna bazilika sv. Ivanu. Danas je u njoj džamija. Papa Ivan Pavao II. Za svog posjeta Damasku u toj je Krstiteljevoj džamiji održao međureligijski susret i molitvu. Lateranska bazilika u rimu je posvećena sv. Ivanu Krstitelju. U crkvi u Hrvata je najveće svetište posvećeno ovom velikom Svecu ono u Podmilačju kod Jajca. Mnoga su mjesta u nas dobila ime po ovom svecu.
Pod zaštitom su svetog Ivana Krstitelja glazbenici i pjevači, krojači i kožari, krznari i vunari, remenari i gostioničari. Mole mu se nožari i brusači, zatvorenici i oni koji su osuđeni na smrt. Zaštitnik je uzgajivača ptica, padavičara i krštenika. Neke su države pod njegovom zaštitom. Svi ga zazivaju u različitim životnim potrebama i nedaćama.
Moći ovoga sveca se nalaze u crkvi svetog Silvestra u Rimu i drugi dio u Amiensu u Francuskoj.
Sveti Ivan Krstitelj, uz Blaženu Djevicu Mariju, jedini je svetac kojemu je crkva dala slaviti dan rođenja ili zemaljski rođendan 24. VI. – nazvan je i „Ljetni Božić“. Osim toga ima i dan mučeništva ili rođendan za nebo koji se slavi 29. VIII. i nazvan je Glavosjek sv. Ivana Krstitelja.
Razmišljanje
Doista kako je rekao Isus potpuno je ispravno i istinito. Od žene nije veći rođen od Ivana Krstitelja. Svetac je to velik. Preteča – Krstitelj. U svojim nazivima krije veliko otajstvo naše vjere. Svi bismo trebali biti preteče, pripravljati put Gospodinu, pripravljati sebe za Gospodina. Svi bismo trebali biti krstitelji, s krštenjem počinje novi život. Život kakav je Ivan Krstitelj propovijedao, obraćenje, zaokret u životu (metanoja).
Ovoga Velikana svetaca i povijesti crkve resi njegova uloga tvrdoga, čvrstoga stava. Nema susprezanja ni pred kim kad su u pitanju kršćanske vrednote, ćudoređe, način života prema Kristovim propisima i pravilima. Tu je Krstitelj nedvosmislen. Njegove oštre riječi nisu uvrede, nego jasna upozorenja. Ljudi, ako se ne obratite, propast ćete. Herod ga je rado slušao, iako ga je sv. Ivan stalno upozoravao na njegov razvratan život. I Herodu nije bilo svejedno kad su od njega zatražili Svečevu glavu, ali ju je dao odrubiti i pokloniti plesačici. A Ivan je rado položio svoj život, jer je znao da se za svoja načela, moralna i ljudska isplati žrtvovati.
Danas se nalazimo u svijetu u kojem sve manje i manje ima ljudi koji su se voljni žrtvovati. Malo je onih koji bi dali svoj život za Kristova načela. Danas su u svijetu opće prihvaćena pravila hedonizma (uživaj dušo moja) i ravnodušnosti (neka je meni dobro, što me briga za drugoga; sve mi je svejedno). Protiv takvih je načela istupao sv. Ivan Krstitelj i Preteča. Nastojmo ga barem u maloj mjeri slijediti!
