U prepunoj staroj crkvi u Gorici u petak 12. rujna 2014. godine u povodu prve godišnjice Taikove smrti Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići i Matica hrvatska- Ogranak Grude organizirali su Večer sjećanja na Zvonku Bušića. Nazočili su mnogi Taikovi prijatelji i gosti, a među njima su bili i Zvonkovi sestra Zdravka Bušić i braća Ivan i Ante. Julienne Bušić, Taikova supruga, ispričala se jer nije mogla prisustvovati ovoj večeri, i sve je pozdravila. Bili su tu ljudi iz političkog i javnog života općine Grude, Županije Zapadnohercegovačke i susjednog Imotskog. Na početku je u ime organizatora sve pozdravio predsjednik Matice hrvatske – Ogranak Grude Mario Bušić te je, između ostalog, kazao sljedeće:
Poštovani prijatelji! Ovdje smo u ovoj crkvi sv. Stipana, i u ovoj župnoj zajednici, rodnom mjestu Zvonke Bušića Taika dugi niz godina od utemeljenja Slobodne Hrvatske i Herceg-Bosne budili sjećanje i poticali Taikovo oslobođenje iz zatvora u Americi. Zajedno s njegovom suprugom Julienne, njegovim sestrama i braćom i ostalom obitelji, još dok su bili živi Taikovi roditelji Peija i Kenduša! I podizali svoju riječ i molili se, pisali peticije, imali predstavljanje romana Ljubavnici i luđaci i tome slično. Posebno smo bili sretni kad se Taik vratio, kad je posjetio svoju Goricu, bio s nama.
No, evo se navršava godinu dana od njegove smrti. Ova nas je prva obljetnica okupila i na njoj ćemo vidjeti dokumentarni film o njegovu životu i borbi. Uz ovu smo prigodu upriličili i umjetničku izložbu njegova susjeda Drage Bušića Šarića, tu smo i mi koji smo Taika voljeli, volimo i nosimo u svom srcu.
Želimo reći da je on s nama i mi s njim. Želimo mu reći hvala uz nastojanje da ideali koji su njega nadahnjivali i nama mnogo znače, da nas i u našem osobnom životu nadahnjuju. U ime organizatora ove večeri Bratovštine sv. Stipana Prvomučenika i Matice hrvatske Grude sve Vas od srca pozdravljam posve uvjeren da je Taik tu s nama i večeras.
Nakon prikazivanja filma bila je otvorena izložba Drage Bušića, akademskog slikara iz Gorice. Za Draginu izložbu tiskan je prigodan katalog, a u katalogu je fra Ante Marić napisao:
U ovoj izložbi Drago nam daje zavalske križne postaje tehnikom mozaika i gipsanu tehniku biblijskih motiva. Zavala drži Goricu u naručju. Bdije nad njom i s Pitom i Dragama mjeri joj vremena. Pamti dugo i mnoge. Njena jedinstvena serpentina u svom sjećanju nosi tolike kolske kotače, gola stopala nejakih i starih, stipandanske krjesove, vremena tolikih krvavih ratova, križnih putova i zadruga, nepravednih mirovnih sporazuma, krhkog mira i blagostanja. Svakom će svojom postajom u konačnici pričati o selu i ljudima koje je gledala, čuvala i često im nije mogla pomoći. Vidjela kako se mnogi iz tužnih ratova vratili nisu, čula priče o teškim i dalekim robijama po Sibiru, čula pjesmu veselu i tužnu onih u svijet i na bojne odlazećih, filance kako bezdušno na table uz duvanjake ispisuju nepravdu, gledala majke i žene u crnini s Gospinim plačem na usnama. Gledala je i Taika malog i bosonogog.
Bijeg u Egipat, Drago priča po tko zna koji put u povijesti umjetnosti. No, na svjež i jedinstven način. Josip grabi naprijed čvrsto držeći štap u ruci. Budnim i zabrinutim pogledom bdije nad Majkom i Djetetom. Put mu je tek u glavi i ogromnom i brzom koraku. Marija drži Dijete na grudima, a Dijete gleda prema Josipu držeći ručicama Majčino lice. Magare, sveta životinja s križem preko leđa, radi svoj posao. Kao da i tebe zovu da požuriš, da se spasiš. Ili pobožni Anđeo s cvijetom u ruci pri Navještenju i djevojka Marija sva u strahu s odloženim krčagom za vodu. Čula je glas na izvoru, te pobjegla kući, i onda se tu u kući s Anđelom susrela i sve čula. Istom je mjerom, rekao bi čovjek bez boje i crteža (svršen kolorit i majstorski crtež), sve rekao i u drugim biblijskim motivima i studijama.
Drago u ovoj izložbi progovara dušom svoje Donje Male, Zavale i Gorice. Ići će se od sada još smislenije Zavalom, svitnjaci Uočnice sv. Stipanu bit će još rječitiji i svjetliji, a ova izložba potvrda priči o ljubavi i ludosti, uklesani epitaf na tolikim grobovima kojih nema i nikada ih neće biti. Umjetnički je izričaj akademske razine u svakom svom segmentu dotaknuo život nama toliko znan i viđen. Drago je upravo to htio i uspio.
Ova večer je završila u druženju i razgovoru, u prisjećanju na pok. Zvonku Bušića Taika koji je cijeli svoj život podredio uzvišenim idealima slobodne, pravedne i poštene Hrvatske, za koju je na koncu i umro.
Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići
Matica hrvatska-Ogranak Grude
