Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići i Matica hrvatska-Ogranak Grude organizatori su VI. humanitarne Likovne kolonije u znak zahvalnosti za svu žrtvu tamnice i uzništva hrvatskom vitezu i domoljubu Zvonku Bušiću Taiku.
Likovna kolonija bila je u Taikovoj rodnoj Gorici od 31. kolovoza do 3. rujna 2022. pod nazivom: “-Zvonko Bušić Taik-32-godišnji uznički san o slobodnoj domovini Hrvatskoj”.
Ova je humanitarna likovna kolonija održana pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Vlade Županije Zapadnohercegovačke i Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Županije Zapadnohercegovačke.
U srijedu, 31. kolovoza 2022. u 20 sati u Galeriji Bratovštine, u starom župnom dvoru u Gorici svečano je otvorena ova kolonija prigodnim programom u Večeri domoljublja. U toj je prigodi postavljena i otvorena za javnost Izložba ratnih fotografija 1991., autora Zorana Filipovića, fotografa. U program otvorenja su sudjelovali župnik fra Marin Karačić koji je uime domaćina pozdravio sve prisutne. Zvonkova supruga Julienne Bušić, koja nije mogla fizički nazočiti, poslala je pismo koje u nastavku prenosimo u cijelosti. Profesor dr. Ivo Čolak je govorio o izložbi slika Zorana Filipovića koja je u Galeriji postavljena za ovu prigodu i kao obilježavanje 29. obljetnice Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Ministara Tomu Medveda je zamijenila njegova izaslanica na ovom skupu Ida Punda Kavelj koja je pozdravila sve nazočne u ime ministra Medveda i zaželjela uspjeh ovoj koloniji. Ministar hrvatskih branitelja iz Domovnskog rata Županije Zapadnohercegovačke Mladen Begić je prigodnim riječima zahvalio organizatorima, umjetnicima i pokroviteljima. Zoran Filipović je zahvalio svima na organizaciji ove izložbe i iskazao da mu je velika čast u prigodi sjećanja na Zvonka Bušića Taika biti sudionikom ovog događaja.
Likovnu je koloniju otvorio predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke gosp. Zdenko Ćosić.
U nastavku, u četvrtak, 1. rujna i u petak, 2. rujna cijeli dan, te u subotu, 3. rujna 2022. godine do podneva umjetnici su slikali i rezbarili nadahnuti krajolikom i ljepotama, povijesno-kulturnim izobiljem Gorice i okolice. U subotu, 3. rujna u podne pod starim kostilama, u parku ispred stare kapele u Gorici otvorena je izložba radova nastalih na ovoj koloniji, ujedno je tom izložbom zatvorena ovogodišnja svehrvatska humanitarna Likovna kolonija u Gorici.. Mnogi Taikovi poštovatelji, njegova obitelj, hrvatski branitelji, kao i ljubitelji umjetnosti posjećivali su od početka do kraja ovaj hvalevrijedan kulturni događaj.
Prigodne riječi zahvale, prisutnima i umjetnicima na zatvaranju Likovne kolonije i otvorenju izložbe, iskazali su umjetnik Anđelko Mikulić i načelnik općine Grude Ljubo Grizelj koji je otvorio ovu izložbu i time ujedno zatvorio ovogodišnju VI. humanitarnu likovnu koloniju. Voditelj ove Likovne kolonije u Gorici prof. Antun Boris Švaljek zbog zdravstvenih problema nije bio nazočan, ali je uputio velike pozdrave svim sudionicima. Nazočio je njegov zamjenik akademski slikar Anđelko Mikulić.
Program je vodila Marija Prlić. Profesor Božidar Vlašić je svojim nastupom na glasoviru oduševio sve prisutne sudionike.
radovi s ove Likovne kolonije bit će izložene i prodavane na humanitarnoj aukciji u korizmi 2023. godine!
U ovoj su Likovnoj koloniji svojim dolaskom ili svojim darovanim radovima sudjelovali su slijedeći hrvatski umjetnici kojima od srca zahvaljujemo:
Antun Boris Švaljek, voditelj Likovne kolonije
Anđelko Mikulić, zamjenik voditelja Likovne kolonije
Anđelka Hrkać (Široki Brijeg)
Ante Braovac (Tomislavgrad)
Ante Brkić (Čapljina)
Ante Ljubičić Car (Imotski)
Antonio Kukavica (Imotski)
Borislav Brzica (Grude)
Branko Širić (Posušje)
Damir Boras (Ljubuški)
Dominik Domo Bošnjak (Sovići)
Drago Bušić (Zagreb – Gorica)
Edo Unković (Split)
Fra Vinko Mikulić (Gorica)
Jadranka Seka Koštro (Mostar)
Josipa Jelavić (Imotski)
Josip Škerlj (Dubrovnik)
Julija Montense Stapić (Split)
Karolina Marušić (Široki Brijeg)
Magdalena Džinić Hrkać (Široki Brijeg)
Marela Jerkić Jakovljević (Mostar)
Marija Galić (Gorica)
Megi Kunštek (Mostar)
Mišo Baričević (Dubrovnik)
Neven Jakovljević (Split)
Nikša Erceg (Split)
Robert Tomić (Posušje)
Sanijela Matković (Široki Brijeg)
Stipe Renić (Zagreb)
Stipe Marušić (Široki Brijeg)
Srećko Slišković (Široki Brijeg)
Vesna Ćorluka (Grude)
Zdenko Galić (Gorica)
Zoran Vlašić (Sovići)
PISMO JULIENNE EDEN BUŠIĆ ZA OVU LIKOVNU KOLONIJU
Dragi prijatelji!
Često sam pisala i govorila o sjećanju, o kojem je Ciceron razmišljao ne samo kao o riznici brojnih podataka, nego kao i o čuvaru i održavatelju zdravog uma. A po filozofu Schopenhaueru, s kojim se također slažem, “ludilo je prekinuta nit pamćenja”. Kada je prekinuta naša sposobnost prisjećanja i povezivanja proteklih događaja koji nam daju osjećaj kontinuiteta postojanja (i koji nisu samo “priče”), naš se “zdrav razum” odmah dovodi u pitanje.
Zamislite na osobnoj razini da ste izgubili sjećanja na svoje voljene, na djetinjstvo, na sva vlastita iskustva koja ilustriraju tko ste bili i koja su utjecala na oblikovanje vaše osobnosti. Sjećam se dirljive Taikove priče iz njegova djetinjstva o nekom čovjeku iz Gorice koji je prodavao svojeg magarca. Jednoga potencijalnog kupca prodavatelj je pitao puši li. Iznenađeni kupac mu je odgovorio da ne puši. “Zaboravite onda”, rekao je vlasnik magarca. “Moja se životinja mora s vremena na vrijeme odmoriti, a nepušač bi je samo tjerao čitav dan bez predaha!” Jer, pušač bi i magarcu omogućio odmor kada bi zapalio…
Zvonko je tu uspomenu često prepričavao, kao primjer velike čovjekove dobrote, iskazane i prema magarcu. Zvonko je za života doista bio dobar prema drugima. Nije se time hvalio, o njegovim velikodušnim djelima čula sam isključivo od drugih. Naime, on je bio uvjeren da činjenje dobroga ne smije biti radi samohvale ili samouzdizanja.
Čitav Taikov život bio je niz velikodušnih djela bez predumišljaja. Nije ih činio da bi ga hvalili, da bi time hranio vlastiti ego, nego u duhu davanja, služenja, žrtvovanja sebe za opće dobro. I zbog toga je važno prisjetiti se, ne samo Zvonka, već svih onih koji su tijekom naše tragične povijesti činili dobro. Zbog toga je važno svake godine održavati i ovu likovnu koloniju i nogometni turnir u čast ratnika kao što su Blago Zadro i drugi, ili po našim herojima imenovati ulice, organizirati neka druga događanja njima u spomen. Jer, dragi prijatelji, mrtvi žive u sjećanju živih. To znači da oni žive u nama i po nama. Ako umru u nama, nestali su zauvijek. Zbog toga od srca vam svima velika hvala što na ovom mjestu ponovno odajete počast svojem sumještaninu, što ga se sjećate i volite. Sigurna sam da je Taik večeras s nama. Osobno ne mogu biti večeras s vama u Gorici, ali sam sa svima vama srcem i dušom.
Puno vas volim i pozdravljam – vaša Julie!
Markus Bohrermann
