Zvonimir Boban je rođen 8. listopada 1968. godine u Imotskom. Karijeru je počeo u Dinamu, za kojeg je debitirao u sezoni 1985.-86. pod vodstvom Miroslava Blaževića, trenera koji je uvelike obilježio Bobanov nogometni put. Već je sa 18 godina postao kapetan Dinama u kojemu je proveo šest sezona. Većinu klupske karijere proveo je AC Milan, s kojim je 1994. godine postao prvak UEFA-ine Lige prvaka, te je također osvojio 4 naslova prvaka Italije.
Zbog svog iznimnog doprinosa u uspjesima AC Milana, proglašen je najboljim stranim igračem u povijesti kluba. Veliku popularnost i nogometnu veličinu Zvonimira Bobana, najbolje pokazuje veličanstveni, vjerojatno i najveći, oproštaj od nogometa 7. listopada 2002. na Maksimiru, kada je Boban okupio mnoge nogometne legende, a prepun stadion uzvikivao njegovo ime. Legendarni kapetan i igrač hrvatske nogometne reprezentacije. Igrao je u sredini terena, u dresu s brojem 10. Uz Roberta Prosinečkog i Aljošu Asanovića Boban je najbolji vezni igrač kojeg je Hrvatska ikad imala.
Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport “Franjo Bučar” kao član reprezentacije 1998. i osobno 2002. Za hrvatsku je reprezentaciju odigrao 51 utakmicu, postigavši 12 pogodaka. Najveći uspjeh s reprezentacijom je, jasno, osvajanje trećega mjesta na SP ’98. u Francuskoj, te peto mjesto na EP ’96. godine u Engleskoj.
Poznat po “domoljubnom” skok-udarcu na jugo-milicajca, braneći Dinamova navijača od premlaćivanja, dok su u isto vrijeme navijači Crvene zvezde nekažnjeno divljali po stadionu na Maksimiru. Hrvatski radijski sportski komentator Ivo Tomić ga je u svojim prijenosima nazivao “zagrebački nogometni ban Zvone Boban” (nakon što se koncem 1980-ih smjelo više govoriti o banu Jelačiću).
Živi u Zagrebu i urednik je Sportskih novosti.
