Najuspješniji Hrvatski pilot – lovac u drugom svjetskom ratuEngleska izdavačka kuća Hamlyn objavila je 1975. godine omašnu knjigu Fighter aces (Piloti asovi) Christophera Shoresa. Na str. 135 poimence je navedeno 14 zrakoplovaca, pilota asova iz skupine zrakoplovnog pukovnika Franje Džala s brojem oborenih sovjetskih vojnih zrakoplova. Na vrhu liste pilota asova nalazi se tadašnji najuspješniji hrvatski zrakoplovac, satnik Cvitan vitez Galić, koji je postigao 38 priznatih pobjeda u zračnim dvobojima na Istočnoj fronti. Shoresov popis, osim netočnosti u broju pobjeda, sadrži imena i prezimena trojice Slovaka kojima tu nije mjesto.
Svi ti zrakoplovci, boreći se protiv Sovjetskog Saveza, smatrali su da se bore za Hrvatsku, jer propašću boljševičkog saveza hrvatska će država postojati, bez obzira na njezinu buduću političku strukturu. Ratno savezništvo nikada se nije biralo na temelju nekih simpatija, već na osnovi interesa obaju saveznika. Poznato je izvješće vođe britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu NOV Jugoslavije, brigadira Fitzroja Macleana, britanskom premijeru Winstonu Churchillu: „Gospodine predsjedniče, Tito će poslije rata uvesti komunističku vlast u Jugoslaviji “. Na to ga je Churchill upitao: ,,Gdje ćete se vi nastaniti poslije rata!” ,,Pa naravno u Londonu!” ,,Što vas onda briga za Jugoslaviju! Mi ćemo pomagati i crnog vraga samo da dođemo do pobjede!” rekao je Churchill.
Životni put
Cvitan Galić rođen je 29. studenoga 1909. godine u selu Gorica kod Imotskog, u obitelji koja je imala ukupno devetero djece. Otac Danko mukotrpno je radio da bi uzdržavao brojnu obitelj. Cvitan je završio osnovnu školu u Sovićima. Kao bistro dijete, prihvatio ga je stric, liječnik u Stocu, odakle je kao mlinar i mehaničar u Posušju unovačen 1927. u pješaštvo.
Kao izvrsnom učeniku u vojnoj školi, udovoljeno mu je molbi da se premjesti u zrakoplovstvo, te je u Mostaru završio pilotsku školu s odličnim uspjehom. Neko vrijeme je služio u Skopju da bi, pokazavši izvanredne sposobnosti, bio primljen u lovačku pilotsku školu u Zemunu 1932. Tu je završio i posebnu školu gađanja za zračnu borbu i postao nastavnik letenja.
Iz dokumenata saznajemo da se vjenčao 29. ožujka 1937. s Hrvaticom Anom Vocel.
U Zemunu je izgradio obiteljsku kućicu koja je poslije II. Svjetskog rata konfiscirana.
U braku je imao dvije djevojčice, Vesnu i jasminu, koje su na žalost umrle u prvoj godini života. U vojsci je imao u više navrata sukobe zbog izraženog hrvatstva. Travanjski rat 1941. zatekao ga je kao narednika, pilota na pomoćnom uzletištu Kosor kraj Mostara gdje se nalazila 3. pilotska škola JKRZ. Odakle je preletio, kao svjestan Hrvat, u Sinj i stavio se na raspolaganje zapovjedniku uzletišta.
U zrakoplovnoj legiji
Na temelju dragovoljne prijave je Cvitan Galić, tada stožerni narednik, dodijeljen 4. skupini Zrakoplovne legije koja je postrojena u Zagrebu 12. srpnja 1941. godine. Zapovjednik joj je bio bojnik Franjo Džal. Galić je sa 202 pripadnika upućen na specijalističku izobrazbu u Njemačku, u gradić Furth kraj Nurnberga. Većina pilota i aviomehaničara završava izobrazbu u toj školi koristeći postupno školske i borbene zrakoplove. Uzgred, neka bude spomenuto da je Cvitanov brat Krešimir bio aviomehaničar koji je dolaskom jugoboljševika na vlast uhićen i bez suda ubijen u zatvoru u Mostaru, 9. lipnja 1945.
Nakon uspješnog školovanja upućeno je 10. lovačko jato 28. rujna 1941. godine ponajprije u Poltavu. Zapovjednik jata, satnik Vladimir Ferenčina postiže 2. studenoga 1941. godine prvu zračnu pobjedu hrvatskih zrakoplovaca na istoku. Cvitan Galić, u činu časničkog namjesnika, postiže krajem studenoga 1941. godine svoju prvu pobjedu, kada je 10. jato već preseljeno na uzletište u Taganrog. Zračne borbe su bile svakidašnje, i od 11 lovačkih zrakoplova Messerschmitt Bf 109 E preostalo je samo 7 zrakoplova.
Pojačanim jatom zapovijedao je tada bojnik, pilot lovac Mato Čulinović, koji je u bivšoj Jugoslaviji završio specijalno školovanje u Francuskoj. Nakon odmora, ponovno je 25. veljače 1942. zapovjedništvo preuzeo potpukovnik Franjo Džal.
Među našim pilotima lovcima iznenadno se istaknuo Cvitan Galić koji se po nekoliko puta na dan dizao u zrak, u borbu. Ubrzo je dobio čin zastavnika i 2. ožujka 1942. godine postiže iznad sela Margaritovka svoju drugu pobjedu, a dva dana kasnije svoju treću i četvrtu pobjedu iznad mjesta Lisonogorskaja. Svoju petu pobjedu nad sovjetskim lovcem I-16 postiže 7. travnja 1942.
U tom vremenu jato je postiglo već 28 pobjeda za svega 6 mjeseci boravka na bojišnici.
Vrijeme je bilo vrlo hladno, uzletište puno visokog snijega, koji je često sprječavao bilo kakvu borbenu uporabu zrakoplova. Cijele noći su mehaničari, pa i piloti čistili uzletnu stazu od snijega. Brojne pohvale i odlikovanja za postignute pobjede zasjenjivale su gubitke naših pilota. Odmah se uvidjela hrabrost i neustaršivost hrvatskih pilota, i sile Osovine, kao i Saveznici, donosili su mnoga izvješća o junaštvu naših zrakoplovaca. Početkom svibnja 1942. jato dobiva naziv Zrakoplovne skupine Džal i prebačeno je na uzletište bliže Sevastopolju.
Najviše je korišteno uzletište Eupatorija.
Zrakoplovna skupina Džal postaje po svojim brojnim pobjedama sve poznatija u cijeloj Europi. Čak i Amerikanci u svojim tjednicima donose fotografije pojedinih hrvatskih pilota lovaca, ne krijući zadovoljstvo nad njihovim zračnim pobjedama, iako su službeno bili saveznici SSSR-a! Politika ne poznaje moral!
Pobjede na nebu
Borbe na Krimskom poluotoku uvjetovale su stalne selidbe uzletištima, te se 21. svibnja 1942. nalaze već u Artemovsku. Za četiri dana djeluju hrvatski zrakoplovci s uzletišta u Konstatinovsku. Te selidbe od mjesta do mjesta diktiralo je pomicanje bojišnice, što je iziskivalo trajno i tegobno premještanje servisnih radionica i mehaničara svih struka, kamionima, blatnjavim seoskim putovima, kaljužama otopljena snijega. Za pilote mijenjanje mjesta boravka nije predstavljalo osobite poteškoće, ali ipak nije pogodovalo odmoru nakon borbenih letova.
Veliku pobjedu postiže zastavnik Galić 17. travnja. 1942. obaranjem tada najboljeg sovjetskog lovačkog zrakoplova MIG-3. U to vrijeme jato postiže svoju 50. pobjedu, a 21. lipnja izvršen je tisućiti let protiv neprijatelja. Cijeli domovinski tisak i radio zabilježili su taj podatak.
Početkom srpnja iste godine jato je opremljeno najsuvremenijim lovačkim zrakoplovima Messerschmitt Bf 109 G ( G – Gustav ), što je bio dokaz da Nijemci cijene sposobnost naših zrakoplovaca. Zrakoplovi su svojom velikom brzinom leta i opremom bili daleko nadmoćniji sovjetskim lovcima. U zraku su bili nepobjedivi, ali dio zrakoplova bio je oštećen djelovanjem sovjetskoga protuzrakoplovnog topništva. I sam zapovjednik skupine, potpukovnik Franjo Džal, bio je višestruko pogođen te je bio prisiljen spustiti se na sovjetsku stranu. Uz mnogo sreće i hrabrosti uspio se probiti do njemačkih položaja i vratiti se u svoju skupinu.
Neumorni Cvitan Galić 1. kolovoza 1942. obara sovjetski lovački zrakoplov najnovijeg tipa, a tijekom istoga mjeseca još tri neprijateljska zrakoplova. Broj svih pobjeda Skupine Džal popeo se na 100 priznatih zračnih pobjeda. Ne prođe ni dana da Galić ne sruši po koji neprijateljski zrakoplov. Tijekom rujna Galić obara još četiri sovjetska zrakoplova.
U borbama je njegov zrakoplov dobio više pogodaka od sovjetskih lovaca. Vješto manevrirajući i leteći maksimalnom brzinom, uspio je pobjeći iz borbe. Ali pobjede se nižu sve višr tijekom nastupajućih mjeseci, te su 25. X. hrvatski zrakoplovci zabilježili već 150. zračnu pobjedu.
Kratki odmor u domovini
Konačno hrvatski zrakoplovci dolaze 22. prosinca 1942. pred sam Božić u Zagreb na zasluženi odmor. Bilanca bilježi da su u 3000 borbenih letova ostvarili 164 pobjede, uz gubitak šest pilota. Najuspješniji as Skupine Džal postao je tada poručnik Cvitan Galić koji je u 407 letova postigao 29 priznatih pobjeda. U domovini je odlikovan Željeznim trolistom III stupnja s hrastovim grančicama, a odlikovalo ga je i njemačko zapovjedništvo Željeznim križem II. i I. stupnja. Za vrijeme zasluženoga odmora novinari su salijetali poručnika Galića gotovo danomice. Kratko vrijeme obavljao je u I. zrakoplovnoj skupini Prve zrakoplovne luke u Zagrebu na uzletištu Borongaj dužnost zapovjednika zrakoplovnog jata.
Ponovno na istočnom bojištu
Većina hrvatskih zrakoplovaca sredinom veljače 1943. godine nalazi se na Krimu i nastavlja djelovanje s uzletišta na Kerču. Ubrzo poručnik Galić postiže u travnju svoju 32. pobjedu. Za dotadašnje uspjehe dodijeljen mu je Njemački križ u zlatu. Uskoro dobiva takmaca u mladom pilotu, poručniku Mati Dukovcu koji je u 22 dana oborio čak 13 sovjetskih zrakoplova. Događali su se i gubici u jatu, ali poručnik Galić postiže još 5 pobjeda. Po prvi puta je oborio i jedan lovački zrakoplov engleske proizvodnje Spitfire sa sovjetskim pilotom.
Saveznici su slali raznim kanalima svoje lovačke zrakoplove jer je sovjetsko zrakoplovsto znatno oslabilo. Svoje posljednje zračne pobjede Galić postiže 5. lipnja 1943. kada u jednom danu obara dva najnovija sovjetska lovačka zrakoplova.
Pod utjecajem sovjetske promidžbe bilo je i nekoliko prebjega naših zrakoplovaca zbog čega je smijenjen potpukovnik Franjo Džal. No, novim zapovjednikom bojnoga zrakoplovstva NDH postaje 19. rujna 1943. pukovnik Adalbert Rogulja koji unapređuje Franju Džala u čin pukovnika i vraća ga na prijašnju dužnost.
U Zagrebu i Zalužanima
Veterane lovačke Skupine Džal Stožer bojnoga zrakoplovstva NDH povlači na novu dužnost u domovini. Oni najbolji postaju zapovjednicima lovačkih jata u NDH, kao i instruktori u pilotskim školama. Svoju karijeru bojišnoga pilota lovca završio je poručnik Cvitan Galić sa 38 priznatih i najmanje 7 nepriznatih pobjeda, koje je ostvario u 439 borbenih letova. U Zagrebu, na uzletištu Borongaj, smjestilo se 11. lovačko jato u 1. Zračnoj luci. Zbog velikog gubitka njemačkih lovačkih zrakoplova Messerschmitt Bf 109 G-10 hrvarsko bojno zrakoplovstvo dobilo je krajem 1943. i početkom 1944. znatno slabije francuske lovačke zrakoplove Morane Saulnier MS 406, koje su njemačke snage zarobile od Francuza.
S njima su stvorena nova jata sa zrakoplovcima, veteranima istočnog bojišta. Cvitan Galić dobiva čin natporučnika, neprekidno je u opasnosti da se na njegovu zrakoplovu izvrši diverzija na uzletištu Borongaj koje je bilo povezano s podzemljem i partizanskim pokretom otpora. Sve te akcije vodio je zapovjednik 19. promidžbenog jata nadsatnik Ivan Cvenček koji je otkriven pri padu NDH. On je upropastio i muža naše prve padobranke i zrakoplovke Katarine Matanović-Kulenović koja je kao vojni pilot bila pripadnik njegova jata. Prema iskazu danas još živućega 90-godišnjeg hrvatskog zrakoplovca Alojza Farbaka, Cvenček je šifrom obavijestio partizansko vodstvo u Bosni o preletu aeroklubskog sanitetskog zrakoplova ,,Bijeli orao” s naznačenim crvenim križem na krilima u Bihać. U njemu su novinar Namik Kulenović, i pilot, ing. Šumarstva Bartol Mihaljević trebali dovesti lijekove za ranjene vojnike u Bihać, ali ih je oborio savezniči pilot zrakoplovom Spitfire, te su obojica izgorjela.
Grob pilota ing. Bartola Mihaljevića na Mirogoju kasnije su partizanske vlasti, skupa sa svim domobranskim grobovima, preorale.
Iz kojih je razloga natporučnik Cvitan Galić upućen na pomoćno uzletište Zalužani kraj Banja Luke nije ni danas jasno. Galić je bio određen zapovjednikom 23. lovačkog jata 5. zrakoplovne luke Banja Luka koje je zaštićivalo područje pod nadzorom spomenute luke, te izviđalo i djelovalo po partizanskim položajima.
Pogibija
Zbog velike važnosti ishoda rata na Balkanskom poluotoku zrakoplovne snage Velike Britanije često su bombardirale ciljeve na području NDH. U mnogim eskadrilama lovačkih zrakoplova letjeli su srpski piloti koji su se kao četničke formacije prebacili u Kairo. U prvih nekoliko mjeseci 1944. iznad područja bivše Jugoslavije zrakoplovne snage RAF-a (Kraljevsko zrakoplovstvo Velike Britanije) započele su niz operacija uz podršku partizana.
U tim akcijama bombardiranja, mitraljiranja i opskrbe partizana zračnim putom posebno su angažirane postrojbe DAF-a (Desert Air Force). Na pomoćnom uzletištu u Zalužanima prikupilo se četrdesetak njemačkih i hrvatskih zrakoplova kojima se namjeravalo napasti partizanske linije opskrbe i komunikacija.
Zbog izdaje i špijunaže eskadron 2. SAAF (2. eskadrila Južnoafričkoga zrakoplovstva) izvela je iznenadni napadaj zrakoplovima Spitfire i oborila se na nekamuflirane stajaće hrvatske zrakoplove na uzletištu Zalužani – svaki zrakoplov izbacuje po dvije bombe od po 200 kg. Natporučnik Cvitan Galić pokušao je uzletjeti svojom Moranom i stupiti u borbu.
Jedna od bomba pala je uza sam njegov zrakoplov u kojemu je već sjedio – zrakoplov je raznesen, izgorio u plamenu, zajedno s hrvatskim vitezom, junakom istočnoga bojišta Cvitanom Galićem.
Tijelo natporučnika Cvitana Galića prevezeno je u Zagreb i pokopano je 8. travnja 1944. na Mirogoju. Nad otvorenim grobom oproštajni govor održao je zapovjednik bojnoga zrakoplovstva NDH pukovnik Adalbert Rogulja. Posmrtno je Galić promaknut u čin zrakoplovnoga satnika, a odlikovan je i Zlatnom medaljom za hrabrost, s pravom na naslov viteza. Cvitan Galić bio je šesti hrvatski narodni junak s tim naslovom. Po dolasku partizanskih vlasti u Zagreb grob mu je preoran, kao i svih ostalih hrvatskih vojnika na Mirogoju, tako da se danas tek naslućuje mjesto ukopa.
Zapovjednik pukovnik Franjo Džal obješen je u Beogradu, mnogi su asovi piloti strijeljani, a neki osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.
———————————————-
Zahvaljujući gosp. Krešimiru Putsayu koji nam se javio i poslao dokumente u kojima je vidljivo da je Cvitan vitez Galić oborio ukupno 46 zrakoplova i bio najuspješniji pilot – lovac. Navedenu dokumentaciju možete pogledati dole niže!
Iskreno se zahvaljujemo gospodinu Putsayu na javljanju i pomoći oko prikupljanja informacija.
