Noć muzeja ’26, kulturna manifestacija koja se 30 godina održava diljem svijeta, po XVI. put je održana u Gorici, i to u Pastoralnom domu te obilascima Hrvatske franjevačke arheološke zbirke i stare crkve Sv. Stjepana Prvomučenika. U Pastoralnom domu je upriličeno predstavljanje monografije „Bolnica s pečatom“ autora Velimira Bugarina, urednika fra Zorana Livančića, izišle u nakladi Matice hrvatske – Ogranak Vitez s predsjednikom Jakovom Križanovićem.
Monografija „Bolnica s pečatom“ rezultat je višegodišnjeg truda, sustavnog prikupljanja građe i predanog istraživačkog rada. Cilj joj je prikazati svakodnevnicu ratne bolnice u Novoj Biloj u onim vremenima okupacije, izolacije, strahova i nade, liječenja, umiranja, ali i novih rađanja. Autor monografije Velimir Bugarin je posebnu pozornost posvetio snalažljivosti medicinskog osoblja, liječnika i medicinskih sestara te svih koji su im pomagali. Ta je snalažljivost i inovativnost bila prijeko potrebna u vremenima nedostatka osnovnih potreba kako bi funkcionirala bolnica, njena operacijska dvorana, intenzivna njega, rodilište, mrtvačnica. A zapravo crkva i njene prostorije te okolne kuće. Značajan dio monografije su svjedočanstva kuharica koje su pripremale hranu za ranjenike i osoblje bolnice u vremenu blokade i nestašice osnovnih namirnica za život, kao i svjedočanstva samih ranjenika, potresne ispovijesti o strahovima, hrabrosti, nadi i nepokolebljivosti. Knjiga je ovo koja svjedoči o nesalomljivosti duha Hrvata u opkoljenoj Lašvanskoj dolini. Autora su u prikupljanju građe posebno dojmila svjedočanstva tadašnje djece koja su ranjavana na igralištima, dječaka koji su gubili braću i sestre, ali i svjedočanstva liječnika koji su proživljavali sve navedeno na način na koji ih nijedna medicinska ustanova i škola nije mogla pripremiti. Prikupljanje sve ove građe je nužno moralo ostaviti potresne tragove i na samom autoru knjige koji je svako svjedočanstvo pohranjivao ne samo kao materijal za knjigu, već i u sebi kao čovjeku.
O samim vremenima ratne bolnice su svjedočili liječnici Željko Bušić, Njegoslav Bušić i Vlado Tabak. Govorili su o tome kako je funkcionirala bolnica, u kakvim uvjetima su radili, o improvizacijama, krevetima bolničkim na crkvenim klupama, operacijskoj dvorani koja je kotlovnica crkve, o izbjegavanju snajperista koji su znali da je to bolnica, o smrti, o životu i hrabrosti, o spoznaji Boga i dubljoj spoznaji Boga onih članova osoblja koji nisu bili revni dok nisu sve ovo doživjeli. Njihova svjedočanstva su slušana pozorno i među prisutnima često sa suzama u očima.
Klapa sv. Jeronim iz Šuice pod vodstvom Ante Anteka Brajke je obogatila večer svojim nastupom i pjesmom, a program je moderirala Marija Pavković – Baković.
O MONOGRAFIJI…
O Franjevačkoj bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj već je puno toga napisanog, ali nikad nije dovoljno pisanja i sjećanja na veliku mudrost onih koji su je utemeljili i na veliku žrtvu onih koji su u njoj radili, a osobito onih koji su u njoj zbrinjavani. Knjiga „Bolnica s pečatom“, autora Velimira Bugarina i urednika fra Zorana Livančića, monografija je koja, riječju i slikom na 280 stranica, fotografijama i preslikama dokumenata govori o osnivanju i djelovanju Franjevačke bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“ iz Nove Bile čije je djelovanje u ratnim uvjetima dalo nemjerljiv doprinos opstanku hrvatskoga naroda Lašvanske doline na svojim ognjištima.
Franjevačka bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj, kao jedna od svijetlih točaka obrane tih prostora, nastala je naprosto po sili potrebe za preživljavanjem, iz velike potrebe za liječenjem ranjenih i bolesnih, ali i rađanjem novih života. Novobiljanska crkva je, uz mjesto molitve, pretvorena i u bolnicu. Zbog toga mnogi s pravom kažu da je to bila crkva-bolnica za dušu i tijelo. Eskalacijom rata ova bolnica u crkvi postaje jedina medicinska ustanova na koju je upućeno više od 80.000 Hrvata, od čega više od 12.500 djece. Od 9. listopada 1992. do 1. travnja 1994. godine na različite je načine zbrinuto više od 11.500 osoba. U veoma teškim uvjetima izvedeno je 156 operativnih zahvata u općoj anesteziji, a 2134 u lokalnoj anesteziji. U istom razdoblju, u obližnjem je improviziranom rodilištu u jednoj privatnoj kući rođeno 700 novorođenčadi.
Kroz bolnicu je prošlo i 354 liječnika iz Hrvatske. Svi su, baš poput Željka Bušića koji je među prvima stigao u pomoć, samo pitali kako doći do Nove Bile. Kako doći u okupirano područje? A kad bi došli (helikopterom, noću, koji je bio gađan), dali su sebe ne misleći da će se vratiti kućama. Mislili su da je to kraj.
